Čim je čuo da su susjedi u Hrvatskoj “obrisali prašinu” s vojnih čizama, naš najpoznatiji vojni teoretičar, strateg opće prakse i vrhovni arhitekt svega postojećeg, Aleksandar Vučić, nije gubio ni sekunde. Zašto bi netko drugi imao monopol na paradiranje? Ako može susjed, on može — brže, jače i, naravno, dramatičnije.
Tako smo doznali povijesnu vijest: vojni rok se vraća! Možda u prosincu 2026., možda u ožujku 2027., ovisno o tome koliko će trajati farbanje zidova i tko će dobiti ponudu za “najbolje uvjete u povijesti”.
Puške, čizme i “bajkovite” ambulante
U svom prepoznatljivom stilu, mješavini skromnog mučenika i svemogućeg vizionara, Vučić nas je uvjerio da problema nema. “Imamo dovoljno pušaka i čizama!” uskliknuo je, kao da se sprema za opremanje lovačkog društva, a ne ozbiljne vojske. No, tu priča tek počinje.
Prema njegovoj viziji, ročnike ne čekaju memljive spavaonice i hladan grah, nego nešto što više sliči na wellness centar s patriotskim predznakom. On će osobno, ne sumnjamo, obići svaku ambulantu, provjeriti jesu li pločice ravno postavljene i ima li dovoljno flastera za žuljeve koje će mladi “junaci” dobiti u tih rekordnih 75 dana.
Vojni rok ili produženi izlet?
Pitanje koje muči sve stratege od Washingtona do Moskve glasi: Što se točno može naučiti za 75 dana? *
Prvih 15 dana: Učenje vezanja pertli i razlikovanja lijeve od desne čizme.
Drugih 15 dana: Snimanje TikTok objava u uniformi (za podizanje morala).
Ostatak vremena: Slušanje predavanja o tome kako je Srbija “ekonomski tigar” koji, eto, sad ima i zube.
Postavlja se opravdano pitanje: hoće li Vrhovni Zapovjednik osobno sastavljati jelovnik? Možemo li očekivati parizer na tri načina ili će se u vojnim menzama posluživati isključivo jela koja on odobri dok promatra mapu regije?
“Želimo da ti mladi ljudi steknu odgovornost i ozbiljnost”, kaže on, dok se vjerojatno u sebi pita hoće li im on sam držati sate “slobodnog vremena” objašnjavajući tko su ti misteriozni neprijateljski savezi koji okružuju Srbiju.
Strategija “Gledaj što susjed radi”
Zanimljiva je ta sinkronizacija s Hrvatskom. Čim se s druge strane granice spomene vojna obaveza, u Beogradu se odmah vade karte, mjere postoci BDP-a (onih famoznih 2.65%, ali “ne na najizravniji način” – što god to značilo u svijetu kreativne matematike) i najavljuju rekordi.
Što će Srbija sa svom tom “vojskom” koja će se nakon dva i pol mjeseca vratiti kući, vjerojatno zaboravivši kako se rastavlja puška brže nego što su to naučili? Ništa zato, važno je da se evidentira, da se prijeti nevidljivim neprijateljima i da se narod zabavlja vizijom nove moći.
Zaključak je jasan: Ako ste mislili da je vojska samo dril i disciplina, prevarili ste se.
U Vučićevoj režiji, to je spoj bajke za laku noć, predizbornog spota i tečaja za brzo sazrijevanje. Jer, tko ne bi želio provesti 75 dana u “najboljim uvjetima”, dok ga s naslovnica gleda on, obećavajući još više aviona, još više čizama i još više — njega samog.