Veliki petak, dan kada bi skromnost trebala biti vrlina, ali sudeći prema cijenama na domaćim ribarnicama, skromnost je postala prisilna. Od Rijeke do Splita, slika je porazna: ponuda je nikakva, a cijene su “otišle u nebo”. Ono što je nekada bilo pučka hrana i temelj tradicije, danas se pretvara u gastronomski prestiž rezerviran za one s dubokim džepom.
Tradicija na aparatima
Na splitskoj peškariji kupci više ne gledaju kvalitetu, nego zbrajaju ostatak u novčaniku. “Tko ima, kupit će. Tko nema, gledat će”, kratko nam je dobacio Luka, očito rezigniran činjenicom da će mnogi stolovi ove godine ostati poluprazni. Iako neki, poput prodavača Ivana, pokušavaju ublažiti situaciju tvrdeći da se za svaki džep može naći pokoja trlja ili molić, istina je neumoljiva: riba je postala bezobrazno skupa.
Prodavačica Ana tvrdi da cijene još uvijek miruju, ali strah od drastičnog poskupljenja visi u zraku. Ako se troškovi nastave gomilati, pitanje je trenutka kada će i najobičnija srdela postati “premium” proizvod.
Državna “pomoć” kao flaster na otvorenu ranu
Dok narod kuka, država nudi vatrogasne mjere. Državni tajnik Toni najavljuje injekciju od osam milijuna eura za kompenzaciju plavog dizela. Međutim, priznanje dolazi iz samih hodnika vlasti – te mjere možda mogu pomoći ribarima da prežive, ali neće zaustaviti divljanje cijena na šankovima ribarnica. Poljoprivrednici i ribari su u škripcu, a ceh plaća krajnji potrošač.
More miruje, cijene divljaju
U Rijeci ista priča. “Izbora je malo, a sutra će biti još i gore”, kaže nam Katarina, koja unatoč svemu ne odustaje od običaja. No, gnjev je vidljiv. Mate iz Rijeke direktno poručuje da nije zadovoljan – jedva je pronašao par svježih orada, dok su cijene, kako kaže, “subjektivna kategorija” koja sve češće vrijeđa inteligenciju prosječnog radnika.
Ribar Boris objašnjava surovu matematiku: kad brodovi zbog vremena ostanu u luci, ponuda pada, a cijena automatski raste. No, pravi ubojica ribarstva je gorivo. Troškovi su skočili za 50%, a kupovna moć građana to ne može pratiti.
Ekstremna računica preživljavanja
Prodavačica Jelena iznosi jasne brojke: plavi dizel je postao nepodnošljiv teret. S obzirom na to da brodovi izlaze barem 15 puta mjesečno, razlika u troškovima je brutalna. Rezultat? Ribari jedva spajaju kraj s krajem, prodavači se crvene pred kupcima, a građani se pitaju – je li se Veliki petak pretvorio u praznik za bogate?
Tradicija se u Hrvatskoj još uvijek drži na inatu, ali ako se nastavi ovaj trend “bezobrazluka” u cijenama, more bi za Hrvate uskoro moglo postati samo lijepa razglednica na kojoj se ne peca za domaći stol.
Okvirni cjenik na ribarnicama (po kilogramu):
-
Srdela i inćuni: nekadašnja “hrana za mase” sada se drži na 4 € do 6 €. Iako je najjeftinija, mnogima je i to postalo psihološki skupo za plavu ribu.
-
Oslić (mol): ovisno o veličini, cijena mu se kreće od 8 € pa sve do 15 € za krupnije primjerke.
-
Orada i Brancin (uzgoj): stabilni su na oko 10 € do 12 €, dok oni iz divljeg ulova probijaju strop i dostižu cifre od 25 € do 40 €.
-
Trlje: one manje (“blatarice”) mogu se naći za 6 € do 8 €, dok su one veće (“kamenice”) i preko 15 €.
-
Škampi: pravi luksuz koji se rijetko viđa ispod 30 €, a oni vrhunski idu i do 50 €.
-
Lignje (domaće): jadranska lignja drži cijenu od 20 € do 30 €, dok su uvozne (patagonijske) znatno jeftinije, ali kvalitetom neusporedive.
Nacionalnoplus