Hrvatski premijer Andrej Plenković, gostujući u emisiji Europe Today na Euronewsu, ponudio je dubinsku analizu dramatične eskalacije na Bliskom istoku, ocijenivši kako koordinirani udari Sjedinjenih Američkih Država i Izraela nadilaze okvire obične vojne odmazde.
Prema njegovim riječima, operacija nije bila usmjerena isključivo na neutralizaciju nuklearnih i vojnih postrojenja, već je očito jasno usmjerena i prema promjeni režima u Teheranu. Plenković je pritom podsjetio kako su saveznici pred Vijećem sigurnosti UN-a argumentirali napade iscrpljenošću pregovora o nuklearnom programu i percepcijom Irana kao egzistencijalne prijetnje.
Izazovi promjene vlasti i europsko jedinstvo
Unatoč jasnim vojnim ciljevima saveznika, premijer je uputio apel za međunarodnu suzdržanost u prognozama. S obzirom na složenost i dugovječnost iranskog sustava, Plenković smatra kako je izvana iznimno teško procijeniti kakva bi bila unutarnja dinamika koja bi uslijedila nakon potencijalnog pada vlasti, zbog čega europska politika u narednom razdoblju mora ostati izrazito razborita.
Iako unutar Unije postoje disonantni tonovi, poput onih iz Španjolske gdje premijer Pedro Sánchez upozorava na stvaranje neprijateljskog međunarodnog poretka, Plenković naglašava kako je europski stav u velikoj mjeri jedinstven. Tu koheziju predvodi skupina E3, u kojoj Njemačka i Francuska imaju ključnu ulogu zbog povijesne uključenosti u pregovore s Iranom.
JANAF kao strateški odgovor na energetsku blokadu
Osim geopolitičkih potresa, Plenković je otvorio i pitanje energetske arhitekture Europe nakon što je krajem siječnja obustavljen protok nafte kroz naftovod Družba. Odbacujući optužbe Budimpešte i Bratislave o politički motiviranim prekidima od strane Kijeva, premijer je istaknuo kako su mu tijekom posjeta Ukrajini predočeni jasni dokazi o znatnim oštećenjima naftovoda uzrokovanim ruskim napadima.
U tom kontekstu, on inzistira na tome da Jadranski naftovod (JANAF) prestane biti tretiran kao sekundarna opcija ili “pomoćni kotač” za susjede bez izlaza na more koji se još uvijek oslanjaju na ruske energente.
Hrvatska kao ključno energetsko čvorište regije
Hrvatska pozicija je jasna: JANAF ima puni kapacitet da postane primarni opskrbni pravac za Mađarsku i Slovačku, osiguravajući nesmetan transport sirove nafte iz luke Omišalj do rafinerija u Százhalombatti i Bratislavi. Riječ je o golemom potencijalu od 14 milijuna tona godišnje za ove dvije zemlje, uz dodatnih devet milijuna tona namijenjenih srpskom tržištu, što bi u potpunosti pokrilo njihove potrebe u slučaju trajnog prekida Družbe.
Plenković je podvukao i ekonomsku opravdanost ovog zaokreta, tvrdeći da je hrvatski transportni sustav, prema domaćim procjenama, čak tri puta jeftiniji od naknada za korištenje Družbe, čime JANAF postaje ne samo sigurnosni, već i tržišni imperativ regije.
Nacionalnoplus