Napetosti u trokutu Beograd–Zagreb–Podgorica ponovno su izbile na površinu, ovaj put povodom nogometne utakmice Hrvatske i Crne Gore na Maksimiru. Transparent s porukom „Sa Lovćena vila kliče, oprosti nam Dubrovniče“, koji su razvili crnogorski navijači, izazvao je reakciju srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića, ali i otvorio pitanje šireg političkog značenja poruka s tribina.
Vučić je poruku s Lovćena nazvao „očitim poltronstvom Crne Gore prema Hrvatskoj“, aludirajući na to da Podgorica želi pokazati lojalnost Zagrebu kako bi ubrzala europske integracije. Njegova interpretacija uklapa se u dugogodišnji narativ Beograda o Crnoj Gori kao državi koja, otkako je postala neovisna, gradi politički identitet na distanci prema Srbiji, često i kroz približavanje Zagrebu.
No, još veću težinu dao je skandiranju dijela publike „Ubij Srbina“. Vučić ga je povezao s ustaškim pozdravom „Za dom spremni“ i atmosferom na koncertima Marka Perkovića Thompsona, usporedivši to s nacističkim pozdravima u Njemačkoj. Takve izjave nisu nove – one se redovito pojavljuju u srpskoj politici kad se želi naglasiti kontinuitet ustaške ideologije u dijelu hrvatske javnosti.
Ono što je pak Vučić istaknuo kao posebno problematično jest šutnja crnogorskog predsjednika, koji je ostao na stadionu i, prema njemu, nije osudio skandiranja. Beograd to vidi kao potvrdu političke kalkulacije Podgorice – da prešutno tolerira poruke koje su uperene protiv Srbije, kako bi ostala u dobrom odnosu s Hrvatskom i dijelom međunarodne zajednice.
U širem kontekstu, događaj s Maksimira pokazuje koliko su odnosi u regiji i dalje opterećeni simbolikom rata devedesetih. Transparent s Dubrovnikom nije samo gesta navijača – on otvara pitanje odnosa Crne Gore prema vlastitoj ratnoj prošlosti i sudjelovanju u napadima na Hrvatsku. Istodobno, skandiranja protiv Srba pokazuju koliko su nacionalistički ispadi i dalje prisutni na hrvatskim stadionima, što Srbija koristi kao argument u međunarodnoj areni.
Vučićeve izjave tako se ne mogu čitati isključivo kao reakcija na sportski događaj. One su i dio šire strategije – stalnog podsjećanja da je Srbija „pod opsadom“ susjeda koji, kako on tvrdi, ne žele vidjeti snažnu i stabilnu Srbiju. Utakmica u Zagrebu time je postala još jedan poligon za političke obračune i interpretacije prošlosti koje regija ni tri desetljeća nakon ratova nije u stanju ostaviti iza sebe.
Nacionalnoplus/N1.