Suočen s padom rejtinga i sve glasnijim buntom studenata, Aleksandar Vučić ponovno je iz naftalina izvukao svog omiljenog dežurnog krivca – Hrvatsku. U jeku kampanje za lokalne izbore, Vučić je u Aranđelovcu pokušao plasirati opasnu i, prema svim analizama, potpuno lažnu tezu o izravnom sudjelovanju vrha Republike Hrvatske i SOA-e u rušenju srbijanske vlasti.
Fantomska revolucija i lažne optužbe
Iako mu Ustav Srbije (članak 111.) strogo zabranjuje stranačko djelovanje, Vučić pod sloganom „Naša obitelj“ vodi agresivnu kampanju u kojoj se ne libi otvorenih podmetanja. Studentski pokret, koji je nastao kao krik zbog korupcije i tragične pogibije 16 ljudi pod nadstrešnicom u Novom Sadu, Vučić je proglasio „obojenom revolucijom“ kojom upravlja Zagreb.
„Hrvatska je na najizravniji način sudjelovala u tome. Državni vrh i SOA, kroz svoje medije… Željeli su Srbiju na koljenima“, ustvrdio je Vučić, ne ponudivši pritom niti jedan dokaz za svoje tvrdnje.
Ovakva retorika u novinarskim se krugovima čita kao prozirno skretanje pažnje s realnih problema – korupcije, urušene infrastrukture i narušenog povjerenja građana. Umjesto odgovora na zahtjeve studenata, Vučić ih besramno uspoređuje s talibanima i režimom Pola Pota, dok Hrvatsku pokušava prikazati kao neprijateljsku silu koja „pokorava Srbiju“.
SOA kao štit za unutarnje neuspjehe
Napad na hrvatski državni vrh i obavještajnu agenciju služi isključivo kao alat za podizanje vlastite političke važnosti. Analitičari ističu da Vučić, osjećajući da mu moć kopni uoči prijevremenih izbora najavljenih za kraj 2026., pokušava homogenizirati svoje biračko tijelo starim nacionalističkim receptom.
Lažna zaštita bjegunaca: Optužbe da Hrvatska štiti „aktiviste optužene za teška djela“ protivne su svim međunarodnim zakonima, a služe isključivo za diskreditaciju srbijanske oporbe i civilnog društva.
Politička trgovina: Dok prosvjednici traže prijevremene izbore odmah, Vučić ih obećava tek za kraj godine, kupujući vrijeme i pokušavajući prebaciti lopticu na „vanjskog neprijatelja“.
Strategija očajnika
Činjenica da mu drugi predsjednički mandat istječe u svibnju iduće godine, bez prava na ponovnu kandidaturu, objašnjava Vučićevu nervozu. Oporba vjeruje da se on, kroz pobjedu SNS-a na lokalnoj razini, zapravo pokušava nametnuti kao budući premijer, transformirajući Srbiju u sustav u kojem će on i dalje biti „gazda“, makar iz druge fotelje.
Hrvatska je u ovoj priči samo priručna kulisa. Optužbe o „Srbiji na koljenima“ nisu ništa drugo nego podmetanje javnosti kako bi se sakrila činjenica da su na koljenima zapravo institucije Srbije koje pod njegovom palicom ne mogu garantirati sigurnost vlastitim građanima na željezničkim kolodvorima.
Nacionalnoplus