Postoje li granice u medijskom prostoru ili je dopušteno baš svakome, bez obzira na teret prošlosti, da prosipa otrov pod krinkom „analitike“? Ponovno se to pitanje nameće nakon najnovijih izjava Vojislava Šešelja, čovjeka čije je ime sinonim za huškanje na zločine, a koji danas s jednakim žarom prognozira uništenje država i opravdava masakre civila.
Zločinac koji sanja nove ratove
Za Šešelja, čini se, mir nikada nije bio opcija. Njegov najnoviji istup o sukobu na Bliskom istoku nije ništa drugo nego nastavak njegove zločinačke ideologije koja se hrani smrću i destrukcijom. Izjaviti da Izrael „uništava svaku šansu da opstane“ i s vidnim oduševljenjem govoriti o tome kako „nema sile koja može zaustaviti iranske rakete“, jasno pokazuje da ovaj čovjek i dalje živi za trenutak kada rakete padaju, a gradovi nestaju u plamenu.
Njegove riječi nisu analiza; one su izljev mržnje usmjeren prema samom opstanku jednog naroda i države. Šešelj ne traži rješenja, on navija za poraze, krvoprolića i „samoubilačke poteze“, čime još jednom potvrđuje da ratni zločinac ostaje zločinac u duši, nesposoban za bilo kakvu misao koja ne uključuje ništenje drugoga.
Monstruozno opravdavanje pokolja
Vrhunac bezumlja i moralnog dna Šešelj dostiže tvrdnjom da su izraelski civili „žrtvovani“ kako bi bili pobijeni. Ovakva relativizacija terora nad nedužnim ljudima, mladima na glazbenom festivalu i obiteljima u njihovim domovima, može proizaći samo iz uma koji ljudski život tretira kao bezvrijedno sredstvo političke manipulacije.
Teško je naći osobu s minimumom empatije koja bi ovakve izjave mogla smatrati normalnima. One su duboko patološke i opasne, jer služe isključivo dehumanizaciji žrtava – zanat koji je Šešelj usavršio još devedesetih godina na ovim prostorima.
Zašto mu mediji i dalje daju mikrofon?
Ostaje mučno pitanje: zašto srbijanski mediji i dalje poklanjaju minutu pažnje čovjeku čija je svaka rečenica natopljena krvlju? Davanjem prostora Šešelju, mediji ne prenose „drugačije mišljenje“, već postaju suučesnici u promociji zla. Njegove „analize“ su promašene, njegova pamet je usmjerena na destrukciju, a njegovi ciljevi su uvijek bili i ostali usmjereni protiv mira.
Vrijeme je da se zapitamo dokad će se dopuštati da zločinački narativi oblikuju javno mnijenje i zašto se osobi koja je pravomoćno osuđena za zločine protiv čovječnosti dopušta da drži lekcije o „pameti“ i „strateškim promašajima“. Šešelj nije analitičar; on je relikt mračne prošlosti koji bi, u svakom civiliziranom društvu, trebao biti prepušten zaboravu i osudi, a ne svjetlima reflektora.
Nacionalnoplus