Postoje vijesti koje te presijeku. I ne, ne ostave ti samo gorak okus – nego ti izbrišu boju iz dana. Jučer je Hrvatska izgubila Mirjanu Tabak, jednu od svojih najvećih košarkaških reprezentativki nakon osamostaljenja, a Gospić – dio svoga srca.
U gradovima ljudi koji donose radost i ponos postaju više od sportaša – postaju obitelj. Mirjana je bila ta obitelj Gospića. Tri puta najbolja košarkašica Hrvatske. Osam naslova prvakinja s Gospićem. Šest osvojenih Kupova Ružice Meglaj Rimac. Zlato na Mediteranskim igrama. Naslov regionalne lige. No iza brojki stajala je žena koja je svojom borbenošću, poštenjem i vedrinom mijenjala ljude oko sebe.
Toga je dana bol pogodila posebno snažno jednoga čovjeka – Darka Milinovića, gradonačelnika Gospića i nekadašnjeg ministra. Nije pokušao pronaći prave politički odmjerene riječi, nego je pustio da progovori srce. Njegov oproštaj bio je vapaj:
„O Bože, zašto tako? Mirjana, zbogom!… Ti si i danas pobjednik, ti nisi nikada gubila pa ni sada. Sada smo izgubili mi, mi koji te volimo i poštivamo.“
To nisu rečenice napisane hladno. To su rečenice čovjeka koji je, dok piše, briše suze rukavom. Čovjeka kojem se sjećanja smjenjuju u valovima – Mirjanine trice, dvorana na nogama, osmijeh u hodniku, čestitke nakon pobjede. Pa opet – bolna tišina i misao da više nikada nećeš čuti taj glas.
Milinović je podsjetio da je Mirjana Gospić dovodila “do ludila” svojim tricama i pobjedama, ali i da je voljela grad koji je nazvala najdražim nakon rodnog Tomislavgrada. Njegove riječi o njezinoj obitelji bile su jednako potresne: „Tvoj Dragan i vaša tri anđela… imali su sve, ali baš sve s tobom… A sada eto plačem.“ Nema tu skrivanja – gradonačelnik je bio prijatelj koji tuguje.
Gospić će još dugo nositi tu prazninu. Ostat će priče o njenim posljednjim sekundama, čudesnim tricama i osmijehu nakon pobjede. Hrvatska će je pamtiti po titulama i medaljama, a oni koji su je poznavali – po toplini i poštenju koje ne blijedi.
I kad netko pita tko je bila Mirjana Tabak, reći će: „Naša najbolja. Naša Mirjana.“ A negdje gore, vjeruje Milinović, već su je dočekali roditelji – i već su krenule prve nove trice.
Dražen Prša