Portal NacionalnoPlus donosi analizu događaja i izjave Milorada Pupovca, koji je sinoć u Zagrebu, na otvorenju manifestacije Dana srpske kulture, ponovno pokušao iskoristiti kulturni događaj za političko pozicioniranje i moralne lekcije hrvatskoj javnosti.
Naime, događaj u organizaciji Srpskog kulturnog društva Prosvjeta nakratko su omeli mladići odjeveni u crno i s fantomkama, što je policija spriječila bez većih incidenata. Samo nekoliko sati kasnije, Pupovac je pred novinarima — umjesto da govori o kulturi — govorio o “nasilju”, “mržnji” i “slabašnoj zajednici”, upirući prstom u hrvatsko društvo kao glavni izvor netrpeljivosti.
Pupovac: “Oni koji su omeli kulturni događaj nisu pokazali ni herojstvo ni domoljublje”
Pupovac je, u svojoj prepoznatljivoj retorici, rekao da oni koji su pokušali spriječiti događaj “nisu pokazali ni herojstvo, ni domoljublje, ni išta što ljude čini velikima”.
Takva izjava, iako naizgled pomirljiva, u suštini je politički otrovna – jer iznova sugerira da je hrvatsko domoljublje sinonim za netrpeljivost i ekstremizam.
Podsjetimo, riječ je o istom političaru koji desetljećima u hrvatskom političkom prostoru djeluje kao stalni tumač srpskih prava, dok istodobno nerijetko osporava hrvatske nacionalne osjećaje i pokušava ih prikazati kao prijetnju.
Nitko razuman ne opravdava nasilje ni ometanje kulturnih događaja. Ali isto tako, hrvatska javnost ima pravo pitati: – Je li svaka kritika Pupovčevih aktivnosti automatski “napad na kulturu”? – Je li kultura zaista u središtu, ili je ona samo paravan za političke poruke koje izazivaju podjele?
Kada Pupovac govori o “maloj i slabašnoj zajednici”, zaboravlja spomenuti da upravo ta zajednica ima iznimno snažnu institucionalnu i financijsku potporu države, kao i kontinuiranu medijsku prisutnost. Hrvatska nije zemlja koja guši kulturnu raznolikost — nego zemlja koja je ustrajno financira, ponekad i nauštrb vlastitih interesa.
Hrvatska je demokratska država koja je platila visoku cijenu za svoje pravo na slobodu, identitet i kulturu. Domoljublje u Hrvatskoj nije prijetnja — ono je temelj opstanka.
Zato je opasno kada se svaki izraz zabrinutosti, sumnje ili neslaganja s politikom SDSS-a i Pupovca automatski proglašava “govorom mržnje”.
Domoljublje ne treba Pupovčeve lekcije. Hrvatska zna tko je branio njezinu slobodu, i zna razliku između kulturnog dijaloga i političke provokacije.
Događaj u Zagrebu trebao je biti kulturni — i to bi bilo dobro da je tako ostalo. No, Pupovčeve izjave pokazale su da je politička poruka bila barem jednako važna kao i sama izložba.
Kada kultura postane sredstvo političke manipulacije, ona gubi svoj smisao. A Hrvatska, koja poštuje i čuva sve manjine, ima pravo očekivati i minimum poštovanja zauzvrat.