Saborski zastupnik Marko Milanović Litre na svom je Facebook profilu objavio oštru kritiku zagrebačke gradske vlasti predvođene platformom Možemo! i SDP-om, optužujući ih za ideološko vođenje politike umjesto rješavanja stvarnih problema građana. U objavi upozorava da se Zagreb, umjesto da se bavi prometom, obnovom i komunalnim uslugama, pretvara u prostor zabrana i moralnih presuda.
„Prije izbora govorili su da će rješavati promet, otpad, cijene režija i obnovu grada. A dobili smo zabrane, promjene ulica i moralne dekrete“, piše Litre, ističući kako aktualna gradska vlast, suočena s izostankom rezultata, „izmišlja neprijatelje i stvara sukobe“ umjesto da rješava konkretne gradske izazove.
U nastavku objave Milanović Litre oštro proziva gradonačelnika Tomislava Tomaševića i njegov tim za „političko presuđivanje“ i „tumačenje zakona prema dnevnoj politici“, tvrdeći da zabrane poput one vezane uz pozdrav „Za dom spremni“ nisu izraz borbe protiv ekstremizma, nego oblik ideološke kontrole i pokušaj nametanja „dozvoljene istine“.
Objavu prenosimo u cijelosti:
Prije izbora govorili su da će rješavati komunalne probleme kao promet, odvoz otpada, cijene režija, obnovu grada. A dobili smo zabrane, promjene ulica i moralne dekrete. Dok tramvaji ne voze, ulice su pune rupa, a Zagreb tone u dugove, gradska vlast predvođena Možemo! i SDP-om jedino učinkovito upravlja zabranama. Kad nemaju rješenja, izmišljaju neprijatelje. Kad nemaju rezultate, bave se prošlošću.
Žele zabraniti pozdrav „Za dom spremni“, ne zato što žele mir, nego zato što trebaju sukob. Njihova politika opstaje samo ako postoji nešto što mogu nazvati „ustaštvom“. Godinama slušamo da se desnica vraća u prošlost, a upravo su oni danas dokaz suprotnog. To su ljudi koji žive u prošlosti, hrane se ideološkim podjelama i grade karijeru na moralnom isključivanju.
Tomašević i njegovi preuzeli su ulogu suda. U zemlji u kojoj postoje pravomoćne oslobađajuće presude za korištenje tog pozdrava, uključujući presudu Visokog prekršajnog suda kojom je jasno utvrđeno da pjesma „Bojna Čavoglave“ nije nezakonita, no oni su odlučili sami presuđivati. To više nije primjena zakona, to je izvršenje kazne bez suda, obrazac preuzet od njihovih ideoloških idola iz Jugoslavije.
U toj presudi, citiram: „U konkretnom slučaju nije dokazano da je pozdrav koji je sastavni dio stihova pjesme u eksplicitnoj vezi s ustaškim obilježjima.“ Sud je jasno rekao da se taj pozdrav, u kontekstu Domovinskog rata, percipira izvan totalitarnog i rasističkog značenja. Točka.
Dakle, dok se Tomašević poziva na Ustav, on zapravo gazi sudske odluke i postavlja svoj osjećaj iznad zakona.
Oni ne brane Ustav, oni ga tumače prema dnevnoj politici. Zabranjuju ono što je sud dopustio, a šute o simbolima pod kojima su Hrvati ubijani bez suda i zakona. Kad politika odlučuje što je istina, a što zabranjeno mišljenje – tada se ne borimo protiv ekstremizma, nego živimo u njegovom novom obliku.
Ono što predstavljaju kao borbu protiv fašizma, zapravo je mehanizam kontrole. Novi oblik političke moći koja se ne bavi cestama, vrtićima, školama ni otpadom, nego onime što ljudi smiju misliti i govoriti. Umjesto da upravljaju gradom, oni pokušavaju upravljati savješću. Dok grad propada, oni se bave nadzorom misli i propisivanjem „dozvoljene istine“.
A kad gradonačelnik počne određivati što je ispravno misliti, tada grad više nije slobodan. I zato ovo nije rasprava o jednom pozdravu, nego o pravu svakog čovjeka da govori bez straha, da misli bez dopuštenja i da živi u gradu koji ne kažnjava mišljenje.