Pred nama je razdoblje velikih transformacija u prometnom sustavu jer nova direktiva Europske unije donosi korjenite promjene u načinu na koji dobivamo, koristimo i produljujemo vozačke dozvole.
Najznačajnija tehnološka inovacija svakako je uvođenje digitalne vozačke dozvole koja će biti dostupna putem mobilnih aplikacija, čime fizičke kartice polako odlaze u drugi plan, iako će ih građani i dalje moći koristiti ako to žele. Uz modernizaciju formata, mijenjaju se i pravila o valjanosti dokumenata, pa će tako dozvole za automobile i motocikle vrijediti do 15 godina, dok će profesionalni vozači kamiona i autobusa svoje dokumente morati obnavljati svakih pet godina uz obavezan liječnički pregled.
Poseban fokus direktive stavljen je na najranjivije i najrizičnije skupine vozača. Za one koji tek sjedaju za volan uvodi se probno razdoblje od dvije godine tijekom kojeg će vrijediti nulta tolerancija na alkohol i strože sankcije za prekršaje poput nekorištenja pojasa ili mobitela.
Zanimljiv je i novi model osposobljavanja koji omogućuje stjecanje vozačke dozvole sa 17 godina, uz uvjet da mladi vozači do punoljetnosti upravljaju vozilom isključivo uz pratnju iskusne osobe. Također, radi lakšeg zapošljavanja u transportnom sektoru, dobna granica za profesionalne vozače kamiona spušta se na 18 godina, a za autobuse na 21 godinu, dok će se vozačima B kategorije uz dodatnu obuku omogućiti upravljanje vozilima težine do 4,25 tone.
Pitanje koje izaziva najviše rasprava svakako je položaj starijih osoba u prometu. Nova pravila omogućuju državama članicama uvođenje češćih liječničkih pregleda za vozače starije od 65 godina, s posebnim naglaskom na kontrolu vida i kardiovaskularnog zdravlja.
Cilj je spriječiti nesreće uzrokovane iznenadnim zdravstvenim problemima, no direktiva ostavlja slobodu nacionalnim vlastima da same odluče hoće li uvesti kraće rokove valjanosti dozvola za starije. Iako se teži većoj sigurnosti, europske udruge upozoravaju na važnost izbjegavanja diskriminacije, inzistirajući na tome da se sposobnost za vožnju uvijek procjenjuje individualno, a ne isključivo na temelju dobi. Hrvatska ima četiri godine da ove mjere ugradi u svoje zakonodavstvo i odluči koliko će stroga biti prema svojim vozačima.