Hrvatska se u prosincu 2025. i siječnju 2026. našla usred neviđenog ideološkog desanta. Ono što je započelo kao administrativna promjena Općih uvjeta poslovanja Arene Zagreb, kojom se pod prijetnjom petogodišnjeg izgona iz svih gradskih prostora zabranjuju „ustaški simboli i pokliči“, preraslo je u otvoreni lov na vještice koji svoj vrhunac doživljava u Poreču. Tamošnja peticija, kojom se traži zabrana Thompsonovih koncerata u dvorani Žatika, ne krije svoj krajnji cilj: trajno uklanjanje najpopularnijeg hrvatskog glazbenika iz javnog života cijele države.
Apsurd porečke peticije: Antifašizmom protiv temelja države
Nepojmljivo je i duboko uvredljivo da se skupina od 1198 potpisnika u Poreču, predvođena Sniježanom Matejčić, usuđuje tvrditi kako Marku Perkoviću Thompsonu „nije mjesto nigdje u Republici Hrvatskoj“. Pozivati se na „vrijednosti antifašizma“ kako bi se zabranio čovjek čije su pjesme bile krik slobode u trenutku kad je ta ista Hrvatska krvarila pod velikosrpskom agresijom, predstavlja vrhunac povijesnog revizionizma.
Ovaj zahtjev za otkazivanjem koncerata 10. i 11. siječnja nije ništa drugo nego pokušaj uvođenja verbalnog delikta na mala vrata. Tvrditi da su simboli koji evociraju Domovinski rat „pljuvanje po žrtvama“ zapravo je pljuvanje po svakom branitelju koji je s krunicom oko vrata i Thompsonovim stihovima na usnama krenuo u obranu domovine. Peticija kojom se gradonačelnika Lorisa Peršurića pritišće na raskid ugovora izravan je napad na slobodu govora i umjetničkog izražavanja, motiviran isključivo ideološkom netrpeljivošću onih kojima hrvatsko domoljublje očito nanosi bol.
Zagreb kao predvodnik nove cenzure
Dok Poreč prosvjeduje, Zagreb provodi „tihi progon“. Novi dokument Zagrebačkog holdinga, koji se izravno poziva na odluke Skupštine pod palicom Tomislava Tomaševića, uvodi drakonske kazne. Članak 34. i 35. Općih uvjeta Arene Zagreb nisu tu da bi štitili red, već da bi poslužili kao pravno sredstvo za eliminaciju nepoželjnih poruka. Nazivati poklič koji je u Domovinskom ratu bio simbol otpora isključivo „ustaškim“, namjerno je ignoriranje novije hrvatske povijesti.
Ova strategija „čišćenja“ dvorana od simbola Domovinskog rata, uz uvođenje nadzora „svim raspoloživim sredstvima“, opasno podsjeća na neka prošla vremena. Nevjerojatno je da se u modernoj, suverenoj Hrvatskoj ponavlja scenarij iz bivše države, gdje su se nepoćudni pjevači proglašavali „opasnošću za javni poredak“ onog trenutka kada bi pjevali o ljubavi prema vlastitom narodu.
Kome zapravo smeta istina?
Jasno je da poklič „Za dom spremni“ i Thompsonovi koncerti smetaju onima koji drže do nekih „drugih vrijednosti“ – onima koji bi najradije da se 1991. godina nikada nije dogodila ili da se barem o njoj šuti. Tim strukturama, koje se kriju iza građanskih inicijativa i antifašističkih parola, smeta činjenica da je moderna Hrvatska utemeljena u obrambenom ratu, a ne u njihovim ideološkim kabinetima.
Osuđujemo svaki pokušaj da se braniteljska povijest i njezini simboli guraju na margine društva. Zabranjivati Thompsonu nastup u Poreču ili Zagrebu pod krinkom „zaštite Ustava“ je čisti apsurd, jer upravo je taj Ustav i pravo na slobodu nastalo na žrtvi onih koje te iste pjesme slave. Pokušaj da se glazbeno-političkim sudskim procesima i peticijama kroji kulturna slika Hrvatske neće proći dokle god postoji sjećanje na to tko je i pod kojim simbolima branio ovu zemlju.
Nacionalnoplus