Beograd je još jednom pokazao svoje pravo, nesmotreno lice i zadao direktan šamar civiliziranom svijetu. Krvnik koji je svoj zločinački pohod započeo rušenjem, paljenjem i ubijanjem po Hrvatskoj, a zapečatio ga genocidom u Srebrenici, doživotni osuđenik Ratko Mladić, pokopan je u ponedjeljak na beogradskom Topčiderskom groblju.
Umjesto da se srbijansko društvo u tišini i sramu odrekne čudovišta koje im je okaljalo povijest, u Beogradu su režirali mučnu predstavu: ratni zločinac ispraćen je uz crkvene obrede, vojne plotune i cjelokupni državni vrh Srbije i Republike Srpske.
Porfirijeva maska je pala: Od ‘zagrebačkog dijaloga’ do molitvi za krvnika
Posebno zgražanje i ogorčenje hrvatske javnosti izazvao je postupak poglavara Srpske pravoslavne crkve, patrijarha Porfirija.
Čovjek koji je gotovo sedam godina boravio u Zagrebu, predstavljajući se kao zagovornik dijaloga i tolerancije, bez srama je predvodio crkveni obred za masovnog ubojicu.
Porfirije je bez ustručavanja izjavio kako će Mladićevo ime ostati “utkano u pamćenje i molitve naroda” te ga nazvao zapovjednikom koji je “stajao na čelu vojske u tragičnom vremenu”.
Zaboravio je Porfirije spomenuti da su u tom “tragičnom vremenu” Mladićeve granate sravnjivale hrvatske gradove i da su pod njegovim zapovjedništvom masakrirane tisuće nedužnih civila. Lice mirotvorca iz Zagreba u ponedjeljak se potpuno raspalo pred beogradskim odrom.
Nacionalistički klan na okupu: Ministri, Dodik i Rusija u prvim redovima
Dok se srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić vješto izvukao odazivom na navodne “službene obveze”, na sprovod je poslao svog sina Danila, dok su u prvim redovima mimohoda ponosno marširali njegovi ministri — Nenad Vujić, Nikola Selaković, Bratislav Gašić i Darko Glišić.
Uz njih su, očekivano, stajali dežurni razbijač Bosne i Hercegovine Milorad Dodik te ruski veleposlanik Aleksandar Bocan-Harčenko.
Pred lijesom prekrivenim zastavama, u sprovodnoj koloni dugoj više od dva kilometra s policijskom pratnjom, ponovno su se uzvikivale opasne teze o “vekovnim ognjištima” i “krivici umjetnih sudova”.
Mladićev sin Darko u patetičnom je govoru svog oca proglasio “pobjednikom i herojem”, veličajući dane kada ga je helikopterom vozio prema Kninu — dane kada je započinjala agresija na Hrvatsku.
Povijest pamti istinu, a ne beogradske falsifikate
Nikakvi vojni plotuni Vojske Srbije, nikakve patetične provladine televizijske emisije i nikakvi hvalospjevi politike i crkve ne mogu sprati ljagu s imena Ratka Mladića.
Svijet i povijest znaju tko je bio taj čovjek: doživotno osuđeni ratni zločinac koji je u zatvorskoj bolnici u Den Haagu dočekao zasluženi kraj.
Činjenica da ga srbijanski politički i crkveni vrh danas slavi kao heroja ne govori ništa o Mladićevoj “veličini”, ali govori sve o poražavajućem stanju svijesti u današnjoj Srbiji, koja se umjesto katarze i osude zločina odlučila za veličanje krvnika i pljuvanje po žrtvama.
Nacionalnoplus