Dok se naši rukometni vitezovi bore na parketima Europskog prvenstva, izvan terena ponovno se lome koplja oko onoga što nas najdublje određuje – našeg identiteta i pjesama koje nas prate u svakom velikom trijumfu. Odluka EHF-a da zabrani stihove pjesme “Ako ne znaš šta je bilo” Marka Perkovića Thompsona podigla je prašinu u sportskim krugovima, ali je istovremeno samo dodatno učvrstila bedem hrvatskog zajedništva.
U jeku ponovnih medijskih napada, predvođenih švedskim Aftonbladetom koji uporno pokušava nametnuti kontroverze tamo gdje postoji samo ljubav prema domovini, glas razuma i čista srca stigao je izravno iz našeg tabora. Naš reprezentativac Luka Cindrić hrabro je stao u obranu onoga što hrvatski narod osjeća, jasno poručivši kako su takve zabrane u najmanju ruku glupe. Njegove riječi nisu bile samo odgovor stranim novinarima, već iskreno svjedočanstvo o čovjeku i glazbi koju naši igrači poznaju i vole, naglašavajući kako je apsurdno kažnjavati nekoga samo zato što pjeva o ljepotama vlastite zemlje.
Cindrić je u svom istupu precizno objasnio da naše domoljublje nikada nije usmjereno protiv bilo koga drugoga, već je isključivo izraz ponosa na povijest i tlo s kojeg potječemo. Iako su naši sportaši navikli na politizaciju njihovih osjećaja, njihova odlučnost ostaje nepokolebljiva.
Bez obzira na to što govore strani mediji ili kakve direktive stižu iz sportskih organizacija, duh hrvatske svlačionice ostaje netaknut. Pjesma koja slavi domovinu možda je utišana na službenom razglasu, ali ona i dalje snažno odjekuje u autobusima i svlačionicama, tamo gdje se u miru i zajedništvu kuje snaga za nove pobjede.
Hrvatski su rukometaši još jednom pokazali da su, osim vrhunskih sportaša, i istinski čuvari nacionalnog ponosa. Njihova poruka je jasna – nikakva cenzura ne može stati na put pjesmi koja dolazi iz srca i koja nas podsjeća tko smo, odakle dolazimo i za koga se na terenu borimo.
Nacionalnoplus