Predsjednik Dokumentacijsko-informativnog centra “Veritas”, Savo Štrbac, ponovno je uzburkao javnost svojim komentarima na račun hrvatskih rukometaša. Povod je bila njihova proslava pobjeda uz pjesme Marka Perkovića Thompsona, koje Štrbac opisuje kao “prikriveno ili otvoreno ustaške”, usmjerene prema rehabilitaciji ideologije poražene u Drugom svjetskom ratu.
“Thompsonizacija” kao dijagnoza društva
Štrbac tvrdi da je cijela Hrvatska prošla kroz proces “thompsonizacije”, što on definira kao drugi naziv za ustašizaciju. Posebno ga zabrinjava činjenica da su glavni akteri te priče mladi ljudi, rođeni godinama nakon Domovinskog rata.
“I rukometaši su skoro svi rođeni nakon rata, a nose ustaške simbole i uzvikuju te parole. Ipak, ne treba osuditi njih, nego društvo. Svi segmenti društva indoktriniraju djecu od vrtića da mrze Srbe”, izjavio je Štrbac, dodajući kako je Hrvatska danas tolerantna prema svima – uključujući migrante i strane radnike – osim prema srpskoj manjini.
Tko dijeli lekcije o toleranciji?
Iako Štrbac danas poziva na “univerzalne ljudske vrijednosti, ljubav i poštovanje”, nemoguće je njegove izjave promatrati izvan konteksta njegove ratne biografije. On nije tek usputni promatrač, već figura koja je bila duboko involvirana u projekt oružane pobune protiv Hrvatske.
Siva eminencija pobune: Štrbac je javnosti poznat kao pobunjenički srpski političar i bivši suradnik KOS-a JNA. Tijekom okupacije dijelova Hrvatske, bio je tajnik vlade tzv. Republike Srpske Krajine, paradržavne tvorevine izgrađene na zločinima i etničkom čišćenju.
Suradnik ratnih zločinaca: Bio je najbliži suradnik Milana Babića i Milana Martića, ljudi čije je djelovanje u Haagu pravomoćno okarakterizirano kao udruženi zločinački pothvat.
Kreator haških optužnica: Putem svog centra “Veritas”, osnovanog 1993. godine, Štrbac je sustavno radio na pripremanju optužnica protiv hrvatskih generala, uključujući Antu Gotovinu. Kritičari ga optužuju da je koristio krivotvorenu dokumentaciju kako bi agresora pretvorio u žrtvu, a legitimnu obranu Hrvatske u zločin.
Apsurdi mirovinskog sustava
Dok s jedne strane optužuje hrvatske institucije za indoktrinaciju i mržnju, Štrbac istovremeno koristi pogodnosti te iste države. Činjenica da bivši tajnik vlade fašističke tvorevine tzv. RSK danas uredno prima hrvatsku mirovinu za mnoge predstavlja “uvredu za zdrav razum” i jedan od neshvatljivih paradoksa hrvatske poslijeratne stvarnosti.
Retorika mira iz usta ratnog operativca
Njegov apel za edukacijom mladih i prestankom mržnje zvuči plemenito u teoriji, ali u praksi, kada dolazi od čovjeka s takvim teretom prošlosti, u hrvatskoj javnosti se doživljava kao nastavak rata drugim sredstvima – onim informacijskim i propagandnim. Pitanje koje ostaje u zraku jest: može li o toleranciji poučavati netko tko je aktivno sudjelovao u rušenju ustavnog poretka i tko i danas, kroz “Veritas”, pokušava prekrojiti povijesne činjenice?