Nekadašnji šef srbijanske Službe državne sigurnosti Jovica Stanišić, pravomoćno osuđen za ratne zločine u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj, sada traži – milost.
Čovjek kojeg je međunarodno pravosuđe proglasilo krivim za sudjelovanje u ratnom zločinačkom aparatu odgovornom za krvoproliće u šest bosanskohercegovačkih općina i na području Daljske planine, poručuje da ne želi umrijeti u zatvoru.
Poziv na humanost nakon presude za zločine
U zahtjevu za prijevremeno puštanje na slobodu, Stanišićevi odvjetnici pozivaju se na njegove godine, narušeno zdravlje i “humanost” međunarodnog pravosuđa. Tvrde da njihov branjenik ne traži sažaljenje, nego “određeno razumijevanje i malo milosti”, upozoravajući da bi odbijanje zahtjeva za njega moglo značiti “usamljenu smrt u udaljenom zatvoru”.
No iza tih emotivnih formulacija ostaje neugodna istina: riječ je o čovjeku osuđenom za zločine počinjene nad civilima tijekom ratova devedesetih.
Dok Stanišić traži priliku da posljednje godine provede sa suprugom i sinom, obitelji njegovih žrtava desetljećima žive s prazninom, bez mogućnosti da vrate svoje najmilije.
Obrana tvrdi: kazna je dovoljno odslužena
Stanišić je 2023. godine osuđen na 15 godina zatvora zbog sudjelovanja u udruženom zločinačkom pothvatu, a njegovi branitelji sada ističu da je već odslužio dvije trećine kazne. Podsjećaju i da se 2003. godine dobrovoljno predao Haaškom sudu te da je tijekom više od dvadeset godina sudskog procesa oslobođen dijela optužbi.
U zahtjevu se naglašava kako zločini za koje je osuđen “spadaju u donji raspon težine” u odnosu na druge slučajeve pred Haaškim sudom. Takva argumentacija, međutim, zvuči gotovo cinično – kao da postoje “lakši” ratni zločini, manje bolni za žrtve i njihove obitelji.
Pozivanje na Simatovića i “jednak tretman”
Posebno se apostrofira činjenica da je njegov suuoptuženik Franko Simatović već pušten na prijevremenu slobodu, pa obrana smatra da bi i Stanišić trebao dobiti isti tretman. No pitanje koje ostaje visjeti u zraku jest: znači li formalna jednakost pred sudom i moralnu opravdanost takve odluke?
Jer, iza sudskih paragrafa i proceduralnih prava ostaje ono najvažnije – težina počinjenih zločina i patnja žrtava koje nijedna pravna formulacija ne može izbrisati.
🚨 Bivši načelnik SDB Jovica Stanišić zatražio prevremeno puštanje na slobodu
Bivši načelnik Službe državne bezbednosti Srbije Jovica Stanišić zatražio je od suda u Hagu da ga prevremeno oslobodi izdržavanja kazne od 15 godina zatvora na koju je osuđen zbog ratnih zločina u…
— SLAVIJA INFO (@SlavijaI) April 29, 2026
Isprika nakon dva desetljeća – prekasno za žrtve
Nakon više od dva desetljeća suđenja, Stanišić sada izražava kajanje. U podnesku navodi da “duboko žali i ispričava se za svoje zločine”, priznajući da su “Srbi počinili zločine nad nevinim žrtvama” te da nema namjeru to negirati.
Te riječi dolaze kasno – možda prekasno za one koji su izgubili obitelji, domove i živote. Isprika nakon presude i nakon odslužene većine kazne ne može izbrisati odgovornost niti umanjiti težinu zločina.
Poruka pravosuđa bit će poruka žrtvama
Zahtjev završava tvrdnjom da je Stanišić spreman surađivati s međunarodnim institucijama i sigurnosnim službama “u podršci miru i sigurnosti”. No teško je ne primijetiti ironiju u tome da čovjek osuđen za ratne zločine sada nudi doprinos miru.
Odluka o njegovu zahtjevu neće biti samo pravno pitanje. Bit će to i poruka žrtvama – koliko međunarodna pravda vrijedi kada oni koji su sudjelovali u ratnim zločinima traže milost, dok žrtve nikada nisu dobile drugu priliku.
Nacionalnoplus