Hrvatska javnost ponovno svjedoči moralnom i političkom posrtaju čovjeka koji je u dva mandata sjedio na Pantovčaku. U trenucima kada demokratski svijet oštro osuđuje rusku agresiju na Ukrajinu, a službena hrvatska politika čvrsto stoji uz žrtvu, bivši hrvatski predsjednik Stjepan Mesić bez trunke srama pojavio se na domjenku povodom Dana Rusije u Zagrebu.
Dok se ruska diplomacija hvali “odlučnim akcijama” – što je očiti eufemizam za brutalnu vojnu invaziju – Mesić im služi kao politički dekor, pljujući time na suvremene europske i nacionalne vrijednosti za koje se Hrvatska krvlju izborila u Domovinskom ratu.
Mesić na domjenku ruskog veleposlanstva: “Da nije bilo sovjetske vojske, posljedice rata bile bi teže”
Bivši hrvatski predsjednik Stjepan Mesić pojavio se na domjenku povodom Dana Rusije u Zagrebu, gdje su se okupili diplomatski predstavnici i brojni gosti iz javnog i društvenog života. Dio njegovog obraćanja kasnije je objavljen na društvenim mrežama ruskog veleposlanstva, a njegove izjave s pravom izazivaju zgražanje svakog iskrenog domoljuba. Umjesto da kao bivši šef države drži do digniteta institucije koju je predstavljao, Mesić je odlučio postati glasnogovornik povijesnog revizionizma u službi moskovske propagande.
Nostalgija za “Katjušama” dok svijet strepi od ruskih projektila
Mesić: “Da nije bilo sovjetske vojske…”
U svom sramotnom govoru Mesić se vratio na razdoblje završetka Drugog svjetskog rata i djetinjstvo, kada je, kako navodi, prvi put vidio sovjetske vojnike i višecijevni raketni sustav “Katjuša”. U objavi ruskog veleposlanstva ponosno stoji i njegova poruka o ulozi sovjetske vojske u tadašnjim događajima: “Da nije bilo sovjetske vojske, posljedice rata bile bi mnogo teže”.
Nevjerojatna je i slijepa Mesićeva fascinacija oružjem države koja danas tim istim, moderniziranim “Katjušama” i raketama razara ukrajinske gradove, vrtiće i bolnice. Dok se on s nostalgijom prisjeća sovjetske čizme, zaboravlja da je upravo ta i takva doktrina imperijalizma, koju danas provodi Vladimir Putin, bila model po kojem je i velikosrpski agresor devedesetih pokušao sravniti Hrvatsku sa zemljom. Hrvatska je svoj mir i slobodu platila krvlju svojih sinova u Domovinskom ratu, a ne sovjetskim tenkovima, i utoliko je ovaj Mesićev verbalni klepet pred ruskim diplomatima ravan nacionalnoj sramoti.
Događaj s više od 150 uzvanika: Tko su “antifašisti” koji slave pod ruskom zastavom?
Prema dostupnim informacijama, na domjenku se okupilo više od 150 sudionika, među kojima su bili veleposlanici, vojni izaslanici, počasni konzuli i predstavnici različitih država. No, ono što posebno bode u oči jest prisutnost predstavnika udruga te Saveza antifašističkih boraca i antifašista RH (SABA), kao i ljudi iz organizacija povezanih s rusko-hrvatskim odnosima.
Tragična je i ironična činjenica da domaći takozvani “antifašisti” danas bez rezervi plješću diplomaciji koja provodi najbrutalniju agresiju na jednu suverenu zemlju u 21. stoljeću. Kakav je to “antifašizam” koji slavi režim što krši međunarodno pravo, crta nove granice tenkovima i provodi teror nad civilima? To nije antifašizam, to je čisti interesni i ideološki poltronski mentalitet skriven iza skuta bivšeg predsjednika koji je odavno izgubio kompas za realnost i nacionalne interese.
Poruke s diplomatskog skupa: Otvorene prijetnje zapadnom poretku usred Zagreba
Na događaju je govorio i ruski veleposlanik Alexander Nurizade, koji se osvrnuo na globalne političke promjene i odnose među državama, šaljući poruke koje bi u svakoj suverenoj državi morale upaliti crveni alarm:
“Svi mi proživljavamo, bez pretjerivanja, prekretnicu svjetske povijesti. Diplomacija ustupa mjesto odlučnoj akciji, a svijet je ušao u razdoblje oštrog sukobljavanja. Pred našim očima se formira novi međunarodni poredak. Rusija je bila i jest najveći i najodgovorniji igrač na međunarodnoj sceni. Cilj nam je izgraditi vanjskopolitički kurs na temelju međusobnog poštovanja i uzimanja u obzir interesa partnera. Nastojimo održati globalnu ravnotežu snaga i osigurati uvjete za miran i progresivan razvoj čovječanstva na temelju konstruktivne agende.”
Dok Nurizade otvoreno priznaje da “diplomacija ustupa mjesto odlučnoj akciji” (čitaj: sili i ratu), Mesić i njegovi istomišljenici klimaju glavom na bajke o “mirnom i progresivnom razvoju” i Rusiji kao “najodgovornijem igraču”. Tvrditi da Rusija nudi “konstruktivnu agendu” dok vodi osvajački rat, uvreda je za zdrav razum.
Hrvatska je krvlju izborena, punopravna članica NATO-a i Europske unije. Naša povijest nas uči prepoznati agresora, bez obzira na to pod kojom zastavom dolazio. Stoga, Mesićevo dodvoravanje i glorifikacija sovjetske prošlosti usred aktualne geopolitičke krize nisu ništa drugo doli pljuska u lice modernoj, demokratskoj i suverenoj hrvatskoj državi.
Nacionalnoplus