Nepravomoćna presuda Željko Travica za ratni zločin nad hrvatskim braniteljima i policajcima izazvala je snažne reakcije u Hrvatskoj, ali i novi val kontroverznih izjava iz Srbije. Dok su mnogi presudu Županijskog suda u Osijeku doživjeli kao zakašnjeli, ali važan korak prema pravdi za žrtve Domovinskog rata, predsjednik Veritasa Savo Štrbac ponovno je izazvao ogorčenje pokušajem relativizacije jednog od najtežih ratnih zločina počinjenih 1991. godine.
Travica je ovih dana nepravomoćno osuđen na 20 godina zatvora zbog brutalnih zločina počinjenih između 2. i 4. listopada 1991. u Ceriću i Mirkovcima kao pripadnik srpske paravojne formacije TO Mirkovci.
Mučenja, ponižavanja i egzekucije zarobljenih branitelja
Tijekom suđenja, koje je trajalo dugo i bilo obilježeno nizom svjedočenja i obrata, tužiteljstvo je dokazalo da je Travica sudjelovao u zlostavljanju zarobljenih hrvatskih branitelja i policajaca.
Prema presudi, fizički je tukao vezane zarobljenike, udarao ih drvenom palicom po glavi i tijelu te ih tjerao da hodaju ispred pripadnika paravojnih postrojbi zbog straha od mina.
Jedan od najmonstruoznijih detalja iz optužnice odnosio se na ponižavanje zarobljenika kojima je jedan pripadnik srpske paravojske u usta gurao ljudski mozak, dok su se ostali, među kojima i Travica, smijali.
Sud je zaključio i da je sudjelovao u postrojavanju i pogubljenju osmorice zarobljenih pripadnika vinkovačke policije i HOS-a, iako su prethodno položili oružje i prestali pružati otpor.
Štrbac osudio presudu, ne zločin
Umjesto jasne osude ratnog zločina, iz Srbije su stigle poruke nevjerice i ljutnje zbog visine kazne.
Savo Štrbac ustvrdio je da je 20-godišnja zatvorska kazna za Travicu zapravo “zamjena za smrtnu kaznu”, navodeći kako se radi o “najtežoj mogućoj kazni”.
Takve izjave ponovno su otvorile pitanje dugogodišnjeg djelovanja dijela srbijanskih organizacija koje sustavno umanjuju ili relativiziraju zločine počinjene tijekom velikosrpske agresije na Hrvatsku.
Posebno je kontroverzna Štrpčeva tvrdnja da “nitko nije očekivao ni osuđujuću presudu”, kao i pokušaj prikazivanja Travice kao žrtve montiranog procesa, unatoč teškim svjedočanstvima i dokazima iznesenima tijekom suđenja.
Godinama živio normalno, bio i načelnik u Hrvatskoj
Dodatni šok izaziva činjenica da je Travica godinama nakon rata potpuno normalno živio, radio i politički djelovao, bez ikakvih posljedica.
Tijekom mirne reintegracije i nakon nje obavljao je čak i funkciju načelnika Mirkovaca unutar hrvatskog sustava vlasti, što je potvrdio i njegov sin Aleksandar Travica.
Kasnije je živio između Srbije, Njemačke i Velike Britanije, koristio hrvatsku putovnicu i politički djelovao kao član Demokratska stranka Srbije u Novom Sadu.
Tek 2022. protiv njega je otvorena istraga, godinu kasnije raspisana je tjeralica, a uhićen je 2024. u Francuskoj tijekom putovanja iz Engleske.
Pravda spora, ali nužna
Iako je od zločina prošlo više od tri desetljeća, presuda Travici za mnoge predstavlja barem djelomičnu satisfakciju obiteljima ubijenih hrvatskih policajaca i branitelja.
Istodobno, reakcije poput onih Save Štrpca pokazuju da dio političkih i parapolitičkih struktura u Srbiji ni danas nije spreman jasno priznati razmjere zločina počinjenih tijekom agresije na Hrvatsku.
Dok hrvatske žrtve i njihove obitelji desetljećima čekaju pravdu, pokušaji relativizacije ratnih zločina i prikazivanja osuđenih počinitelja kao žrtava dodatno produbljuju rane koje ni nakon 30 godina nisu zacijelile.