Je li moguće da država koja ima sve preduvjete za snažnu poljoprivredu – od plodne ravnice do stoljetne tradicije – doživi to da joj doručak, kolači i svakodnevna prehrana ovise o zemlji koja se nalazi u izvanrednom stanju i ratnom vihoru?
Najnoviji podaci Tržišnog informacijskog sustava Ministarstva poljoprivrede ne lažu, ali otvaraju niz mučnih pitanja: Zašto uništavamo vlastite proizvođače i kako je jaje postalo strateški uvozni artikl broj jedan?
Nevjerojatan skok: Ukrajina drži ključ naših hladnjaka
Hrvatska je protekle godine uvezla ukupno 16.500 tona konzumnih jaja, što je zastrašujući rast od čak 47 posto u odnosu na godinu ranije. No, pravi šok leži u strukturi tog uvoza.
Glavni akter ove priče postala je Ukrajina, iz koje je na domaće tržište stiglo čak 11.200 tona jaja – što ugrubo preračunato iznosi nevjerojatnih 187 milijuna komada! Da stvar bude zanimljivija, to je dvostruko više nego godinu prije, kada smo iz iste zemlje uvezli oko 97 milijuna komada.
Trend se, bez imalo zadrške, nastavlja i u ovoj godini.
U prva dva mjeseca uvezli smo 1.300 tona, a na tronu su ponovno Ukrajinci s 304 tone, dok ih u stopu prate Bugari sa 158 tona.
Postavlja se logično pitanje: kako je financijski i logistički isplativije transportirati milijune jaja tisućama kilometara daleko, dok naša sela prazne?
Gdje su nestale hrvatske kokoši?
Dok uvoz cvjeta, domaća proizvodnja doživljava klasični hrvatski scenarij – slobodan pad.
Na kraju prošle godine u Hrvatskoj je evidentirano oko 2,4 milijuna kokoši nesilica, što predstavlja pad od dramatičnih 15 posto.
Zašto domaći peradari stavljaju ključ u bravu? Odgovor je jednostavan, a leži u dampinškim cijenama uvoznog lobija s kojima se domaći farmer, pritisnut visokim troškovima energenata, stočne hrane i rigoroznih europskih standard
Nacionalnoplus