Ima mjesta gdje zemlja progovara tišinom, gdje svaki kamen hercegovačkog krša čuva suzu i uzdah onih čiji su životi ugašeni u smiraju jednog proljeća, daleko od domova koje su sanjali. Radimlja kod Stoca jedno je od tih svetih mjesta naše opomene i tuge.
Oko 1600 vojnika i civila – naših očeva, djedova, braće i sestara – zvjerski je ubijeno na ovoj dionici strašnoga Križnog puta, nakon što su naivno i mučki, kod Bleiburga u Austriji, bili izručeni u ruke tadašnje Jugoslavenske armije.
U organizaciji koja nadilazi puko protokolarno sjećanje, na ovom stratištu ponovno su se okupili oni koji ne dopuštaju da prah zaborava prekrije kosti naših mučenika.
Obnova zavjeta istini i dostojanstvu
Vijence na spomenik žrtvama položili su Mladen Glavina, izaslanik hrvatskog premijera Andreja Plenkovića, te visoko izaslanstvo Hrvatskog narodnog sabora BiH. Predvodila ih je Darijana Filipović, zastupnica u Zastupničkom domu državnog parlamenta, koja je svojim riječima dotaknula samu srž onoga što Radimlja danas znači hrvatskom narodu.
“Na Radimlji se ne okupljamo samo kako bismo se prisjetili prošlosti, nego kako bismo pred žrtvama obnovili zavjet istini, dostojanstvu i odgovornosti”, poručila je Filipović, naglasivši kako je sjećanje na ove žrtve trajna obveza koja duboko nadilazi samo jedan dan komemoracije u godini.
To je zavjet koji moramo prenijeti generacijama koje dolaze – da znaju kolika je cijena plaćena za slobodu i opstanak.
Prešućene sudbine kao trajna opomena
Svetu misu za sve nevino stradale predvodio je provincijal Hercegovačke franjevačke provincije fra Jozo Grbeš. U svojoj je nadahnutoj i emotivnoj propovijedi podsjetio na duboke rane koje naš narod još uvijek nosi zbog desetljeća prisilne šutnje.
Fra Jozo Grbeš je istaknuo kako neobilježena stratišta, nepoznata imena i svjesno prešućene sudbine ostaju trajna opomena svakom društvu koje želi živjeti u istini i slobodi. Bez istine nema istinskog mira, a hercegovačka zemlja, iako natopljena krvlju, danas vapi upravo za tom pravdom – da se svaka žrtva prizna i dostojanstveno imenuje.
Krvavi trag od svibnja do kolovoza 1945.
Stradanja na stravičnom Križnom putu trajala su dugih i nesnošljivih mjeseci, od svibnja pa sve do kolovoza ratne 1945. godine.
U tom bezumnom valu odmazde pobjednika, kada je rat službeno već bio završen, mučki je ubijeno više desetaka tisuća ljudi bez ikakvog suda i presude.
Stolac i Radimlja ostaju upisani zlatnim, ali i krvavim slovima u našoj kolektivnoj memoriji. Dok god je nas, te žrtve neće biti zaboravljene, a njihova žrtva bit će nam svjetionik kako se voli, brani i štuje rodna gruda.
Nacionalnoplus