U Prijedoru je ove nedjelje još jednom dostojanstveno, ali s golemom tugom i gorčinom, obilježen Dan bijelih traka. Riječ je o bolnoj obljetnici koja označava početak sustavne, krvave kampanje ubojstava, progona i zatočenja nesrpskog stanovništva, koju su 1992. godine u sjevernom dijelu Bosne i Hercegovine provele srpske vlasti i paravojne snage.
Obitelji žrtava, preživjeli logoraši i građani još su jednom poslali jasnu poruku i uputili apel gradskim vlastima u Republici Srpskoj: Prijedor mora dobiti spomenik za 102 ubijene djece. Lokalna administracija podizanje ovog spomen-obilježja u središtu grada godinama sramotno blokira i ne dopušta.
U tišini i s suzama u očima, okupljeni su polagali ruže i nosili fotografije svojih najmilijih – djece čija je mladost brutalno prekinuta.
Označeni za istrebljenje: Svjedočanstva koja kidaju srce
Naziv „Dan bijelih traka“ vuče korijene iz mračnog svibnja 1992. godine, kada je preko lokalnog radija nesrpskom stanovništvu naređeno da svoje kuće označe bijelim plahtama, a da pri izlasku na ulicu oko ruke vežu bijele trake. Bila je to jasna, fašistička metoda segregacije i uvod u masovne zločine.
Zahida Duratović, majka ubijenog dječaka, posvjedočila je o tim danima užasa kada su Hrvati i Bošnjaci preko noći postali mete u vlastitom gradu. Njezina rođakinja Almijana Duratović, kojoj su ubijeni otac, stričevi i gotovo svi muški članovi obitelji, kroz suze je opisala razmjere obiteljske tragedije, navodeći kratko i potresno:
„Ubijeno je sve muško što je bilo.“
Povodom ove obljetnice oglasio se i predsjedatelj Predsjedništva BiH Denis Bećirović. Poručio je kako je Dan bijelih traka trajni i bolni podsjetnik na ratne zločine i zločine protiv čovječnosti. Istaknuo je da je povijesna i pravna istina o prijedorskim strahotama pravomoćno utvrđena pred domaćim i međunarodnim sudovima te da se ona ne može niti relativizirati niti politički osporavati.
Logori smrti i masovne grobnice: Tomašica kao simbol užasa
Statistika zločina na području Prijedora je zastrašujuća. Tijekom Domovinskog rata u BiH tamo je zvjerski ubijeno 3.176 Bošnjaka i Hrvata. Tisuće ljudi prošle su kroz pakao zloglasnih logora Omarska, Keraterm i Trnopolje – mjesta koja su ostala zapamćena po masovnim egzekucijama, sustavnom mučenju, silovanjima i nehumanom postupanju.
Za ove monstruozne zločine do sada je osuđeno 56 osoba. Krvavi prijedorski pir bio je i ključni dio haških optužnica te kasnijih doživotnih presuda političkom vođi bosanskih Srba Radovanu Karadžiću i zapovjedniku vojske RS-a Ratku Mladiću.
Na širem prijedorskom području otkrivene su na desetke masovnih grobnica. Među njima se izdvaja Tomašica, otkrivena 2013. godine, koja je službeno najveća masovna grobnica u Bosni i Hercegovini i najstrašniji materijalni dokaz razmjera zločinačkog pothvata.
Briševo – zaboravljeni krik poklanih Hrvata
Unutar ove velike tragedije, posebno duboku ranu nosi hrvatski narod. U prijedorskom selu Briševo, potkraj srpnja 1992. godine, srpske su snage u samo dva dana masakrirale više od 60 Hrvata.
Briševo drži crnu titulu najvećeg stratišta i najmasovnijeg zločina počinjenog nad Hrvatima u jednom danu tijekom cijelog rata u Bosni i Hercegovini. Unatoč težini tog zločina, Briševo se i danas u široj javnosti rijetko spominje, što dodatno boli preživjele koji, baš kao i ove nedjelje u Prijedoru, traže samo jedno – istinu, pravdu i pravo na sjećanje.
Nacionalnoplus