U povijesti modernog hrvatskog pravosuđa, tek je četvorici kriminalaca u prvom stupnju izrečena maksimalna kazna od 50 godina zatvora, opcija koja je u naš Kazneni zakon uvedena reformom od 1. siječnja 2013. godine.
Od te četvorice, jednom je kazna naknadno smanjena, dok dvojica još uvijek čekaju pravomoćnost presude iza rešetaka.
Ove službene i detaljne podatke iz Zatvorskog informacijskog sustava (ZPIS) ustupilo je Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije za portal Direktno, potaknuto teškom društvenom raspravom o kaznenoj politici.
Statistika pokazuje da je od 2019. godine na ovamo (uključujući i ranije zatečene zatvorenike) na izdržavanje kazne od 20 i više godina zaprimljeno ukupno 308 osoba. Među njima, suci su u 26 slučajeva posegnuli za dosadašnjom najčešćom maksimalnom pravomoćnom kaznom od 40 godina robije.
Iz Ministarstva napominju kako su identiteti i tijek izvršenja kazni za ove najopasnije pojedince službena i profesionalna tajna.
Također, naglašavaju da o njihovom eventualnom uvjetnom otpustu ne odlučuje izvršna vlast, već nadležni županijski sudovi na čijem se području nalazi kaznionica, i to na prijedlog samog zatvorenika, odvjetnika, obitelji ili državnog odvjetnika.
Ministar Habijan zagovara uvođenje doživotnog zatvora
Ovi radikalni zakonski okviri i praksa domaćih sudova našli su se u fokusu javnosti nakon što je ministar pravosuđa Damir Habijan krajem prošlog mjeseca javno istupio s idejom o uvođenju doživotnog zatvora u Hrvatskoj.
Prema riječima resornog ministra, svrha takve rigorozne mjere bila bi isključivo preventivna – trajno izoliranje najopasnijih pojedinaca i odvraćanje potencijalnih počinitelja od najmonstruoznijih nedjela.
Pravni stručnjaci su po ovom pitanju oštro podijeljeni, no rasprava o učinkovitosti resocijalizacije višestrukih prijestupnika te o tome primjenjuje li se institut dugotrajnog zatvora u dovoljnoj mjeri, ponovno je postala goruća tema u državi. Povod za to, nažalost, ponovno je ispisan krvlju.
Kronika propusta: Kako je ubojica s dosjeom šetao slobodan?
Izravan okidač za opravdani bijes građana i preispitivanje tromosti sustava bilo je tragično i bezumno ubojstvo 19-godišnjeg Luke Milovca u Drnišu. Ono što je najviše zgrozilo javnost jest činjenica da je za ovaj stravičan čin osumnjičen Kristijan Aleksić – čovjek s podebljim kriminalnim dosjeom koji je već odslužio kaznu za jedno ubojstvo.
Da stvar bude gora, Aleksić je ponovno uhićen 2023. godine zbog ilegalne izrade i posjedovanja oružja.
Međutim, zbog neshvatljive inertnosti i propusta institucija, sudski postupak za to kazneno djelo do danas uopće nije započeo.
Umjesto u pritvoru, čovjek s takvom prošlošću ostao je na slobodi, što mu je u konačnici omogućilo da ugasi još jedan mladi život.
Tragedija mladog Luke Milovca tako je prerasla u bolni simbol neučinkovitosti domaćeg pravosuđa, ostavljajući javnost s pravom ogorčenom i glasnom u zahtjevima da se zakoni i sudska praksa pod hitno i drastično promijene.
I zato, slučaj ubojstva nesretnog Luke Milovca i službena statistika Ministarstva pravosuđa ogolili su poraznu istinu: problem Hrvatske nisu nužno preblage zakonske kazne, već trom i birokratiziran sustav koji opasne recidiviste pušta da slobodno šeću ulicama.
Rasprave o uvođenju doživotnog zatvora zvuče kao jeftin politički populizam u trenutku kada pravosuđe nije sposobno godinama pokrenuti niti postupak za ilegalno oružje protiv već osuđivanog ubojice.
Dok se institucije skrivaju iza administrativnih ladica, profesionalnih tajni i tromih procedura, građani opravdano osjećaju bijes i nesigurnost. Vrijeme za kozmetičke reforme i okrugle stolove odavno je isteklo. Ako država hitno ne ubrza sudske procese i ne izolira dokazane monstrume prije nego što ponove zločin, svaka iduća tragedija neće biti tek propust u sustavu – bit će to izravna suodgovornost hrvatskog pravosuđa.
Nacionalnoplus