Europski jaz u novčanicima: Luksemburžanin kući nosi četiri puta više od Mađara, a gdje je tu Hrvatska?

Kada se podvuče crta pod poreze, prireze i doprinose, ono što europskom radniku na kraju mjeseca sjedne na račun dramatično se razlikuje od države do države.

Najnovije izvješće Eurostata za 2025. godinu (objavljeno sredinom 2026.) jasno pokazuje da Europska unija, barem kada je o čistom novcu riječ, i dalje živi u dvije brzine.

Dok prosječni samac bez djece na razini EU godišnje uprijeti 26.929 eura čiste neto zarade, ponosni lider ljestvice Luksemburg jedini probija magičnu granicu od 50.000 eura. Na suprotnom kraju spektra, radnici u Mađarskoj i Rumunjskoj moraju preživjeti s četiri puta manjim iznosom.

Hrvatska u “klubu ispod 20 tisuća”: Nominalno na dnu, ali nas spašavaju jeftiniji kvadrati i režije

Hrvatska se, kada gledamo isključivo suhe brojke u eurima, i dalje nalazi u donjem domu europske obitelji. S prosječnom godišnjom neto zaradom samca od 17.256 eura, čvrsto držimo poziciju u skupini deset zemalja koje ne uspijevaju prebaciti prag od 20.000 eura. Nešto bolja od nas je Litva, dok nam za vratom pušu Poljska i Slovačka.

Međutim, nominalna plaća otkriva samo pola istine. Kada se u jednadžbu ubace troškovi života i kupovna moć (PPS), slika postaje znatno povoljnija za istočni dio kontinenta, pa tako i za Hrvatsku. Budući da su cijene usluga, hrane i stanovanja na Istoku općenito niže nego na Zapadu, nominalni jaz od golemih 4,2 puta (koliko iznosi razlika između najboljeg i najgoreg u eurima) smanjuje se na realnijih 2,3 puta.

U tom preslagivanju, zemlje poput Rumunjske i Poljske doživljavaju pravi skok prema sredini tablice, dok Grčka, unatoč većim nominalnim primanjima od mađarskih, zbog visokih troškova života u realnim omjerima pada na samo dno Europske unije.

Pregled neto zarada u EU: Tko vlada, a tko kaska?

Sljedeća tablica prikazuje jasnu hijerarhiju europskih neto primanja za samce bez djece, od elitnih država s vrha, preko europskog prosjeka, pa sve do skupine u kojoj se nalazi Hrvatska.

(Napomena: Bugarska je privremeno isključena iz ovogodišnjih službenih usporedbi zbog neuobičajenih skokova u podacima koji još čekaju finalnu potvrdu Eurostata).

Obiteljski faktor: Njemačka porezna politika kao raj za djecu

Sve se ove brojke drastično mijenjaju onog trenutka kada u priču uđu djeca.

Porezni sustavi određenih država izrazito su osjetljivi na obiteljski status, pa kroz razne olakšice, poticaje i dječje dodatke dramatično podižu neto primanja radnika s obitelji.

Porezni pobjednik za obitelji: Njemačka je apsolutni prvak u ovoj kategoriji. Kada samac u Njemačkoj osnuje obitelj (brak s dvoje djece, jedan zaposlen), njegova čista neto zarada skače za nevjerojatnih 53% – s 31.000 eura na 47.424 eura.

Izdašnu podršku kroz porezne i socijalne sustave daju i Poljska (rast od 39%), Belgija (37%) te Austrija (33%). Na samom repu ove obiteljske solidarnosti nalaze se Cipar sa skromnih 6% rasta te Finska i Švedska (7% i 8%).

Ipak, kod nordijskih zemalja to ne znači manjak brige za najmlađe; oni svoju potporu obiteljima radije usmjeravaju kroz besplatne ili visoko subvencionirane javne usluge, vrtiće i izravne institucionalne oblike pomoći, radije nego kroz izravno smanjenje poreza na plaću.

Nacionalnoplus