ŽUTA LOKVA, 24. kolovoza 2025. – U tišini ličke šume, kod Spomen-obilježja – kapelice poginulim hrvatskim braniteljima u Žutoj Lokvi, danas je Hrvatska kleknula pred svojom poviješću. Obilježena je 35. godišnjica pogibije četvorice policijskih službenika Policijske uprave ličko-senjske, Policijske postaje Otočac, Policijske ispostave Brinje, koji su kobnog 24. kolovoza 1991. godine podmuklo napadnuti iz zasjede srpskih paravojnih postrojbi.
Nisu to bila samo četiri imena. Bila su to četiri života, četiri zakletve, četiri hrvatska srca koja su stala da bi Hrvatska mogla disati.
OBITELJI, SUBORCI I CIJELA HRVATSKA U SUZI I PONOSU
Uz jedinog preživjelog, tada teško ranjenog kolegu Darka Murata, koji je i sam svjedok pakla i čuda preživljavanja, vijence su položili i svijeće zapalili članovi obitelji poginulih hrvatskih redarstvenika – Dragutina Toljana, Zdravka Vukovića, Vinka Krznarića i Milana Vranića.
U dostojanstvenom mimohodu zahvalnosti, počast su odali izaslanik predsjednika Hrvatskoga sabora Gordana Jandrokovića i saborski zastupnik Ivan Dabo, izaslanik potpredsjednika Vlade RH i ministra hrvatskih branitelja Tome Medveda, državni tajnik Darko Nekić, izaslanik potpredsjednika Vlade RH i ministra unutarnjih poslova Davora Božinovića, pomoćnik zapovjednika Zapovjedništva za intervencije Anđelko Antonić, načelnik PU ličko-senjske Zoran Zdunić sa zamjenikom Stjepanom Sabljićem te načelnik PU primorsko-goranske Hari Brnad.
Ispred Ličko-senjske županije zavjet su obnovili župan Ernest Petry i zamjenica župana Jasna Orešković Brkljačić, načelnik Općine Brinje Zlatko Fumić sa suradnicima, brojna izaslanstva gradova i općina, predstavnici braniteljskih udruga proizašlih iz Domovinskog rata i brojni građani. Suze na licima obitelji, stisnute šake suboraca i ponosno uzdignuta hrvatska zastava – slika je to Hrvatske koja ne zaboravlja.
9:40 – MINUTA KADA JE VRIJEME STALO
Svi nazočni zajedno su se prisjetili tog tragičnog, ali ujedno i herojskog dana. Bilo je to kobno, maglovito jutro 24. kolovoza 1991.
Policijska ophodnja koju su činili pokojni Drago Toljan, Zdravko Vuković, Vinko Krznarić, Milan Vranić i jedini preživjeli Darko Murat upućena je službenim policijskim vozilom u redovnu službu nadzora i regulacije prometa na tadašnju raskrsnicu magistralnih cesta Brinje – Otočac – Senj.
U 9 sati i 40 minuta, nakon što su se kratko zadržali na raskrsnici, dežurni službenik Policijske ispostave Brinje pozvao ih je da se vrate u Ispostavu.
A onda – pakao.
Neposredno nakon što je svih pet policajaca sjelo u službeno policijsko vozilo, na njih je iz zasjede otvorena žestoka, ubilačka paljba iz dugog automatskog naoružanja i ručnih raketnih bacača od strane terorista i paravojnih formacija tzv. SAO Krajine.
RAFAL IZDAJE I JUNAŠTVO DO ZADNJEG DAHA
Već prvi hici bili su smrtonosni. Na mjestu su pogođeni i usmrćeni Zdravko Vuković, Vinko Krznarić i Mile Vranić, a teško ranjeni Drago Toljan i Darko Murat.
I ranjen, Murat je pokušao uzvratiti vatrenom paljbom s nekoliko hitaca, no došlo je do zatajenja puške. Pod neprekidnim terorističkim rafalima, krvareći, uspio je pretrčati cestu i od mještana Žute Lokve zatražiti pomoć. Ranjeni Drago Toljan, heroj do zadnjeg daha, podlegao je zadobivenim ozljedama pored samog vozila.
To nisu bili samo hici u policajce. To su bili hici u Hrvatsku. A Hrvatska je uzvratila – opstankom.
Detalje ovog mučnog, bolnog, ali ponosnog događaja pročitala je glasnogovornica PU ličko-senjske Maja Brozičević, a svaku riječ publika je upijala kao svetinju.
MOLITVA KOJA NE BLIJEDI I PJESMA KOJA PARA SRCE
Svetu misu zadušnicu za poginule policijske službenike predvodio je policijski kapelan vlč. Josip Šimatović. Molitva se vinula iznad ličkih krošanja, za duše onih koji su nas zadužili zauvijek.
Cjelokupan program komemoracije, dostojanstveno i dirljivo do suza, popratila je Policijska klapa Sveti Mihovil, čija je pjesma bila zavjet da se pjeva i kad se plače – za Domovinu.
ZAVJET ŽUTE LOKVE
Žuta Lokva nije samo kapelica uz cestu. Žuta Lokva je oltar Domovine. To je mjesto gdje učimo djecu što znači odora, zakletva i ljubav prema Hrvatskoj.
Ovdje je prije 35 godina hrvatski policajac pokazao kako se umire za Hrvatsku – uspravno, na dužnosti, za druge.
Neka se zna: Dragutin Toljan, Zdravko Vuković, Vinko Krznarić i Milan Vranić nisu pali. Oni su se uzdigli u vječnost. Oni su temelj na kojem stoji slobodna, ponosna i neuništiva Hrvatska.
Slava im i hvala! Nikada zaboravljeni – uvijek voljeni!
Nacionalnoplus