Peović o 500 pobijenih u Sloveniji – “okrutnost revanšizma rezultat ustaških zločina”

Povodom Europskog dana sjećanja na žrtve totalitarnih i autoritarnih režima, Hrvatska je u nedjelju u Maclju, uz sve državne i vjerske počasti, pokopala posmrtne ostatke 500 žrtava iskopanih iz masovnih grobnica u Sloveniji.

Ljude koje su nakon rata, bez suda i milosti, pogubili pripadnici Jugoslavenske armije – Titovi partizani.

Dok je većina građana taj čin doživjela kao čin civilizacijske pravde i konačnog priznanja zločina jugoslavenskog komunizma, dio lijeve i orjunaške javnosti i dalje ne može prežaliti što se istina o partizanskim likvidacijama sve više otkriva.

Nakon što je pravaš Ante Đapić nedavno raskrinkao neke medijske aktere poput Denisa Latina koji relativiziraju partizanske zločine, istim putem krenula je i bivša saborska zastupnica Radničke fronte Katarina Peović.

Peović, koja ni danas ne odustaje od komunističke ideologije i kulta partizana, otvoreno je napala i predsjednika Hrvatskog sabora Gordana Jandrokovića što je Dan sjećanja proveo na Golom otoku, ali i zagrebačkog nadbiskupa Dražena Kutlešu zbog molitve nad jamama.

Sramotno opravdanje Golog otoka: “Tamo su bili Srbi i Crnogorci koji su rušili Jugoslaviju”

U svojoj novoj objavi na društvenim mrežama, Peović pokazuje da joj je jugoslavenski komunizam i dalje svjetonazorski kompas. Za Goli otok tvrdi da je to bio logor namijenjen uglavnom – komunistima.

“Što Jandroković radi na Golom otoku? Koju povijest on to čita i poziva mlade da ju prouče? A koga Kutleša proziva zbog jama?”, pita se Peović.

A onda u svom stilu nastavlja s apologijom UDBA-škog logora:

“Zanimljivo je da je Gordan Jandroković danas na Goli otok došao komemorirati žrtve totalitarnih sistema. No čini se da cijeni informbiroovce kojih je bilo najmanje pola od svih ukupnih zatvorenika, među kojima je najviše bilo Srba i Crnogoraca. Goli otok je prije svega bio namijenjen komunistima i to staljinistima. Naravno da je bilo nevinih ljudi, nitko normalan ne smatra da je Goli otok bio dobar, ali Jandroković članove komunističke partije, koje su zatvarali jer su ostali uz Staljina u trenutku raskida Tito-Staljin koristi kao živi zid za vlastite ciljeve.”

Peović ne propušta priliku ni da ponovno abolira partizane i napadne sve koji spominju Bleiburg. Podsjeća kako je Jandroković prije par godina na Bleiburgu izjavio da su ustaše bile “hrvatska vojska”, iako su, kako ona tvrdi, bili nacistički kolaboracionisti, a “najveći dio hrvatskog naroda se pridružio partizanima”.

U njenoj interpretaciji, svatko je dobar Jandrokoviću, pa i staljinisti, samo ako se može iskoristiti da bi se, kako kaže, “pljucnulo na Jugoslaviju, antifašiste, na samoupravni socijalizam”.

Napad na Crkvu i skandalozno izjednačavanje žrtava s krvnicima

Ni Katolička crkva nije pošteđena njenog ideološkog napada. Peović se ruga molitvama nad jamama i proziva nadbiskupa Kutlešu, pa mu cinično poručuje da je Ivan Goran Kovačić, partizan, napisao poemu “Jama”.

“To je inače poema o brutalnosti ustaškog pokolja nevinih ljudi hladnim oružjem, kopanjem očiju i bacanjem u – jame. ‘Krv je moje svjetlo i moja tama’ napisat će Ivan Goran Kovačić, koji kao partizan poginuo tako da su ga, najvjerojatnije, zaklali”, piše Peović.

Ono što posebno vrijeđa pijetet prema žrtvama iz Maclja je njeno otvoreno relativiziranje zločina. Peović priznaje da je bilo “revizionizma” i nevinih žrtava, ali odmah dodaje da ga je “bilo posvuda u Europi”, te da su ustaše, za razliku od nacista, nastavili borbu pa je “okrutnost revanšizma rezultat okrutnosti ustaških zločina”.

Kulminacija njenog komunističkog revizionizma dolazi u rečenici u kojoj 500 mučenika iz Maclja praktički izjednačava s ratnim zločincima:

“Među ‘žrtvama’ koje komemoriraju su koljači iz Jasenovca koji su masovno, industrijski, ali hladnim oružjem, za razliku od nacista koji su smislili plinske komore, ubijali ljude.”

Tako u njenom viđenju povijesti, jame pune pobijenih Hrvata nisu mjesto zločina komunizma, već zaslužena kazna.

Klasična ljevičarska mantra: HDZ, bankomat i otrovni otpad

U maniri Radničke fronte, Peović komemoraciju žrtava totalitarizama pretvara u napad na državu i HDZ. Tvrdi da Jandroković i Kutleša hodaju Hrvatskom zalažući se za žrtve “svih totalitarizama”, iako ih, kako kaže, nevine žrtve ustaša ne zanimaju – Židovi, Srbi, Romi i antifašisti.

“Danas Jandroković i Kutleša hodaju po Hrvatskoj… Hodaju vladajući danas po zemlji koju koriste kao svoj bankomat, koju su pretvorili u smetlište, čije su vode zagadili, čiju su privredu uništili, ljude iselili… Svaki šesti radnosposobni je iselio iz Hrvatske. No sebi i svojima su osigurali lagodan život”, poručuje Peović.

A onda zaključuje u svom stilu: “A HDZ i jame… Ako ćemo pravo i danas ih koriste protiv svojeg naroda zakapajući u njih otrovni otpad”.

Prešućuje tko je zaklao njenog omiljenog pjesnika

I dok drži lekcije o jamama, Peović prešućuje jednu ključnu činjenicu o svom omiljenom pjesniku Ivanu Goranu Kovačiću. Nigdje ne spominje tko ga je ubio, odnosno zaklao. U jugoslavenskim školama učilo se, a povijesni izvori potvrđuju, da su Kovačića ubili srpski četnici. O njihovim zločinima, baš kao i o partizanskim zločinima u Maclju, Peović – šuti.

Nacionalnoplus

Podijeli objavu