Piše: umirovljeni pukovnik HV Robert Čulina
Gledam već trideset godina isti film. Dok sam s dečkima na Banovini učio što znači ostati miran kad sve oko tebe puca, nisam ni slutio da ću istu lekciju o mirnoći i karakteru morati objašnjavati i danas, u miru, pred TV ekranima.
Ono što se dogodilo u zagrebačkoj Elektrotehničkoj školi nije samo vijest iz crne kronike. To je priča o instinktu koji se ne zaboravlja. O čovjeku koji je jednom već stao pred cijev da bi obranio druge i koji je to napravio opet, 30 godina kasnije, nenaoružan u školskom hodniku. I upravo zato ta priča smeta.
Kada se u hodniku zagrebačke Elektrotehničke škole dogodio krvavi napad, secirala se svaka sekunda incidenta. Analizirali su se protokoli, sigurnosne mjere, psihološka stanja. Ipak, vodeći hrvatski mediji svjesno su prešutjeli detalj koji objašnjava sve. Profesor koji je nenaoružan stao pred napadača i spasio djetetov život je Mario Božurić, hrvatski branitelj koji je još 1991. godine prekinuo školovanje te otišao na ratišta Banovine, Bljeska i Oluje.
Takvo prešućivanje nije slučajnost nego dio dobro poznatog obrasca.
Kada je braniteljski status vezan uz crnu kroniku, medijski ga naslovi ističu bez ikakvog oklijevanja, velikim slovima. No, kada ratna obuka, prisebnost i zaštitnički refleks iz rata spase dječji život u školskom hodniku, u velikim redakcijama nastane iznenadna amnezija.
Tako su Jutarnji list i Večernji list pedantno pratili protokole i zdravstvene biltene, ali su u potpunosti preskočili biografiju čovjeka koji je svladao napadača. Portal Index je detaljno izvijestio o samom događaju i prosvjedu, no bez ijednog spomena o braniteljskom statusu. Istovremeno su HRT, Nova TV na portalu Dnevnik te RTL u svojim prilozima taj herojski čin sveli tek na reakciju profesora koji se zatekao na mjestu događaja.
Oduzevši Božuriću njegov identitet i ratni put, mainstream mediji propustili su javnosti objasniti zašto i kako je taj čovjek imao snage ostati miran dok su se drugi u šoku razbežali.
Istinu o tome da se hrabrost izgrađena u najtežim danima ne gubi s godinama na kraju su opet morali ispričati lokalni i neovisni portali.
Nacionalnoplus