Crkva u Hrvata ponovno se našla u epicentru golemih moralnih i institucionalnih lomova. Nova vatikanska istraga o monstruoznom seksualnom zlostavljanju maloljetnika u Malom sjemeništu na zagrebačkoj Šalati razotkrila je zastrašujuću mrežu prikrivanja, uništavanja dokaza i institucionalne zaštite počinitelja.
Zlostavljanje koje je započelo još početkom 2000-ih nad nedužnim maloljetnikom dobilo je svoj nastavak u godinama koje su uslijedile – no ono što posebno ledi krv u žilama jest činjenica da su visoki crkveni dužnosnici godinama činili sve kako bi se istina zatrla, a žrtva ušutkala.
Ovaj slučaj nije samo izolirani incident, već klasičan udžbenički primjer kako sustav funkcionira kada se na važne položaje postave pojedinci spremni okrenuti glavu od patnje djeteta.
Nestanak dokaza: Tko je naredio uništavanje spisa u Požeškoj biskupiji?
Kada je slučaj napokon stigao do tadašnjeg požeškog biskupa Antuna Škvorčevića krajem 2012. godine, činilo se da će pravda barem simbolično biti zadovoljena. Škvorčević je 2013. naložio istragu, povjerivši je svećeniku R. M., čovjeku bez pravne stručnosti i prethodnog iskustva u ovakvim procesima.
No, ono što je uslijedilo graniči s kriminalnim scenarijem. Prema svjedočanstvima iz nove vatikanske istrage, u posjedu istražitelja nalazili su se deseci stranica pisanih materijala, fotografije i digitalni dokazi na CD-u. Kada je svećenik istražitelj predao cjelokupnu dokumentaciju biskupu Škvorčeviću, materijali su naprosto – “isparili”.
Kada ih je naknadno pregledao, svećenik je zatekao drastično osiromašen spis, kvalitativno i kvantitativno unakažen, bez ključnih dokaza o odnosu osumnjičenika i žrtve.
Da stvar bude gora, biskupov tadašnji tajnik I. P. u svom je iskazu otvoreno optužio Škvorčevića za uništavanje dokumentacije, naglasivši kako ta mračna praksa u Požeškoj biskupiji nije bila rezervirana samo za ovaj slučaj. Uništavani su i drugi spisi nepovoljni za osumnjičene moćnike i samog biskupa.
Bezočni pokušaji kupovanja šutnje i manipulacije
Svećenik koji je vodio prvu istragu otvoreno je priznao da se osjećao izigrano i izmanipulirano, ali se zbog straha i apsolutističkog biskupskog položaja nije usudio suprotstaviti. Sramotni mozaik upotpunjen je u studenom 2023., kada je žrtva, suočena s novom vatikanskom istragom, pokušala kontaktirati biskupiju.
Budući da se Škvorčević kukavički odbio javiti, žrtva je ostavila poruku koja jasno oslikava svu bijedu sustava:
“Da ne prihvaća novce i kuće, da zna kako stvari funkcioniraju te da ne želi odustati od svog iskaza.”
Ovaj očiti pokušaj da se žrtvu ušutka nekretninama i novcem još jednom potvrđuje s kakvim moralnim sunovratom imamo posla. Unatoč svemu, Škvorčević je tadašnjem Dikasteriju za nauk vjere poslao krnju dokumentaciju, za što je – ironično – dobio i pohvalu.
No, pravda je spora, ali dostižna: nova vatikanska istraga po izravnom nalogu rezultirala je opsežnim spisom na nekoliko stotina stranica koji bez imalo zadrške ocjenjuje optužbe potpuno vjerodostojnima.
Kaptol kalkulira, a zataškavanje se nastavlja i danas
Dok se iz Beča, kroz riječi kardinala in spe Christopha Schönborna, godinama upozoravalo na ove nepravilnosti i tražilo primjena Papinog apostolskog pisma Vos estis lux mundi, domaći crkveni vrh i dalje demonstrira opasnu tromost.
Tročlano vijeće Hrvatske biskupske konferencije, predvođeno kanonistom don Marinom Baturom, već više od četiri mjeseca drži ladice zatvorenima i ne donosi nikakvu odluku, iako su dokazi više nego jasni i neoborivi.
Kao šećer na kraj ovog institucionalnog cinizma dolazi i potez kriminalističke policije koja je zatražila obustavu crkvenog postupanja do okončanja civilne istrage. Dok dio šokirane javnosti i crkvenih krugova s pravom čudi ovaj potez – s obzirom na to da su dva postupka potpuno neovisna – jasno je da se u sjeni zakulisnih igara i dalje čini sve kako bi se odgovorni zaštitili, a skandal gurnuo pod tepih.
Zataškavanje ovakvih razmjera dokazuje da sustav ne štiti žrtve, već isključivo vlastiti imidž. Dokle će Kaptol šutjeti nad sramotom koja izjeda temelje društva?
Nacionalnoplus