Najstariji bolnički kompleks u Zagrebu, onaj na Vinogradskoj cesti 29, gdje se medicina piše još od 1846. godine, ovih mjeseci živi dvostruki život. S jedne strane – gradilište s tridesetak paviljona, majstorima, kutijama i privremenim prolazima. S druge – najmodernija bolnica u Hrvatskoj.
U tijeku je obnova šest zgrada KBC-a Sestre milosrdnice vrijedna 70,5 milijuna eura. I to nije samo sanacija štete od potresa. Vinogradska se iz temelja reorganizira: srodne klinike sele se jedna do druge, skraćuje se put pacijenta od dijagnostike do terapije, a prostori iz prošlog stoljeća prilagođavaju se medicini 21. stoljeća.
Radioterapija izlazi iz podruma: Tri akceleratora brišu liste čekanja
Najveća promjena vidljiva je na istočnom rubu kompleksa, u zgradi broj 18. Tamo je niknuo novi radioterapijski centar. Dobio je tri linearna akceleratora i CT simulator koji omogućuju milimetarski precizno zračenje tumora uz maksimalnu zaštitu zdravog tkiva.
Dva akceleratora smještena su u potpuno novom dijelu zgrade, a treći je ugrađen u prenamijenjeni bunker starog odjela. Razlika je ogromna: dosad se na jednom akceleratoru godišnje liječilo 700 do 800 bolesnika, a s tri uređaja u punom pogonu taj će broj skočiti na oko 1500.
Kroz još poluprazne prostorije, gdje stoje kutije, privremeni stolovi i računala, a majstori povlače zadnje poteze, proveli su nas voditelj Odjela za radioterapiju prim. Željko Soldić, novinarka Vedrana Larva i fotograf Luka Sangulin. Nekoliko metara dalje – već se liječe pacijenti.
Čekaonice više ne podsjećaju na bolnicu kakvu pamtimo. Prostrane su, svijetle, s dnevnim svjetlom, a na gornjoj etaži uređen je i ozelenjeni prostor za predah. Soldić se dobro sjeća stare radioterapije u podrumu, gdje je mrak dodatno deprimirao teško oboljele, a osoblje radilo bez prozora.
„Prostor liječenja nije nevažan za malignog bolesnika“, kaže Soldić. Pacijent ionako dolazi slomljen dijagnozom i važno je da ne čeka u tjeskobi, već u prostoru gdje ima svjetla, zraka i gdje može ustati i prošetati.
Liječnici i medicinski fizičari napokon su dobili odvojene prostorije za konturiranje, planiranje i pripremu terapije, umjesto da sve rade natrpani u jednoj sobi. Na CT simulaciju danas se čeka tri do četiri tjedna, uz hitniji prijem za teže slučajeve, a u bolnici vjeruju – kada sva tri akceleratora prorade punom parom, liste čekanja za radioterapiju u Vinogradskoj mogle bi postati prošlost.
Ujutro u bolnicu, poslijepodne kući: Kraj ležanja na hodnicima
Na suprotnom kraju bolničkog grada, na križanju Vrtlarske i Podolja, u Zgradi 6, smještena je nova Dnevna bolnica i jednodnevna kirurgija s endoskopskim i operacijskim salama, pripremom i sobom za oporavak.
Ondje se danas obavljaju endoskopske pretrage, razbijanje bubrežnih kamenaca, ciljane biopsije prostate te manji urološki, ginekološki i oftalmološki zahvati.
Prvo što upada u oči nisu kreveti, nego fotelje. Filozofija je jasna: pacijent dođe ujutro, obavi sve što treba, ostane nekoliko sati pod nadzorom i poslijepodne ide kući.
Pacijenti se nakon pretrage u anesteziji bude u posebnom prostoru za oporavak, uz monitore i stalni nadzor. Pročelnik Zavoda za gastroenterologiju i hepatologiju Alen Bišćanin podsjeća da se taj oporavak donedavno odvijao na hodnicima, a gastroskopije su se radile bez anestezije.
„Vrijeme u kojem se od pacijenta očekivalo da neugodnu pretragu jednostavno istrpi je iza nas“, poručuje Bišćanin. Prošle godine obavili su oko 6500 endoskopskih pretraga, od čega više od 3500 u anesteziji. Dnevna bolnica pritom smanjuje nepotrebna višednevna ležanja, što je posebno važno za starije i teško pokretne – kod kojih i par dana u krevetu znači gubitak samostalnosti.
Cilj je princip „sve na jednom mjestu“ – krv se vadi, pacijent se priprema i zahvat obavlja u istom krugu, umjesto da s istim problemom obilazi tri različite zgrade.
Kraj redova do crkve: Laboratorij koji radi kao tvornica nalaza
Uz sam glavni ulaz u kompleks uređen je novi Klinički zavod za kemiju. Revolucija za pacijente: na jednom mjestu sada se vadi krv za sve – od osnovne biokemije do hormona i tumorskih biljega. Prije su za to morali lutati u tri različite ambulante.
Predstojnik Zavoda Mario Štefanović kaže da su uvedene predbilježbe. Prije pandemije redovi za vađenje krvi protezali su se sve do crkve u bolničkom krugu. Danas se naručuje elektronički, odgovor stiže u dva dana, a na vađenje se čeka sedam do deset dana.
Kroz ambulante dnevno prođe 300 do 400 ljudi, a Zavod je prošle godine odradio čak 4,3 milijuna laboratorijskih pretraga.
Iza vrata ambulanti prizor je kao u visokotehnološkom pogonu: automatizirani analizatori, ekrani, epruvete koje putuju u kapsulama kroz sustav pneumatskih cijevi, poput onih u bankama za prijenos novca. Na različitim katovima smješteni su opća biokemija, endokrinologija, hematologija i imunologija, a razvijaju se i nove metode za modernu onkološku i hematološku dijagnostiku.
Put do novog prostora nije bio lagan. Nakon potresa Zavod se selio nekoliko puta, dio je završio u modularnoj zgradi, a golemi analizatori morali su se demontirati, premještati i ponovno certificirati. U nove prostore konačno su uselili u studenom prošle godine.
Rodilište još čeka svoj red: 3000 poroda u standardu iz 90-ih
Obilazak Vinogradske otkriva i sav paradoks obnove: iza jednih vrata – bolnica budućnosti, iza drugih – vrijeme je stalo.
Na Klinici za ženske bolesti i porodništvo veliki je korak napravljen još 2019. uređenjem odjela za humanu reprodukciju i laboratorija za medicinski pomognutu oplodnju.
No samo rodilište, u Zgradi 5, nije ušlo u ovaj ciklus obnove. Žene i dalje rađaju u prostoru uređenom po standardima s početka 90-ih. Predstojnik Klinike Krunoslav Kuna otvoreno kaže: u nekim sobama rodilje i dalje dijele sanitarni čvor, dok suvremeni standard traži manje sobe, vlastitu kupaonicu i puno više privatnosti.
Unatoč tome, interes ne pada – godišnje oko 3000 poroda. Obnova Zgrade 5 trebala bi doći na red tek nakon ovog vala, a Kuna se nada početku radova krajem 2027. ili početkom 2028., s ciljem da se sve ginekološke djelatnosti, danas rasute po kompleksu, konačno objedine.
Taj kontrast najbolje opisuje Vinogradsku danas – bolnica koja ne nastaje odjednom. Jedan njen dio već izgleda kao klinika u Beču ili Münchenu, a 50 metara dalje radi se u uvjetima iz nekog drugog vremena.
Paviljoni se konačno povezuju
Upravo taj paviljonski sustav, građen desetljećima, desetljećima je značio i da pacijent s jednom bolešću mora prelaziti iz zgrade u zgradu, često u krevetu ili kolicima, preko bolničkog kruga, po kiši i snijegu.
Obnova pokušava prekinuti tu praksu. Srodne djelatnosti grupiraju se zajedno, a zgrade se povezuju zatvorenim, toplim hodnicima.
Radovi još traju na Zgradi 7, gdje će biti smješteni dijagnostička i intervencijska radiologija, kardiologija te otorinolaringologija i kirurgija glave i vrata. Obnavlja se i Zgrada 9 za kirurgiju i neurokirurgiju. Pri samom kraju je i rekonstruirana i dograđena Zgrada 4, u koju sele Klinika za očne bolesti te Klinika za kožne i spolne bolesti, a njeno otvorenje očekuje se sredinom 2027. godine.
Gradilište koje nikad nije stalo s radom
Ravnatelj KBC-a Sestre milosrdnice Davor Vagić kaže da je najteži dio posla bio – graditi bolnicu, a da ona nijedan dan ne prestane biti bolnica.
„Nijedan trenutak nismo prestali s pružanjem zdravstvene zaštite, tako da smo se u isto vrijeme i gradili i radili“, kaže Vagić. Odjeli su se selili, djelatnici radili u privremenim uvjetima, pacijenti godinama prolazili pored skela. Unatoč tome, ističe, nijedna djelatnost nije ukinuta niti smanjena.
Posljednji objekti iz ovog ciklusa trebali bi biti gotovi sredinom 2027.
Na pitanje hoće li se rok probiti, Vagić je kratak: „Neće se probijati. Za sada, moram priznati, sve je tako kako je i planirano.“
Vinogradska na kraju obilaska još nije završena bolnica. Negdje su još majstori i kutije, negdje privremeni prolazi. Ali u zgradi 18 već svijetle tri nova akceleratora, nekoliko zgrada dalje strojevi izbacuju milijune nalaza, a u Dnevnoj bolnici pacijenti odlaze kući isti dan kad su došli.
U bolnici staroj 180 godina novo tako nastaje naslonjeno na staro – bez ijednog dana u kojem je Vinogradska prestala liječiti.