Jednim manevrom, gotovo neprimjetnim u javnosti – povećanjem osnovice za obračun plaća državnih dužnosnika – primanja hrvatskog političkog vrha probila su psihološku i financijsku granicu od 5.000 do 6.000 eura neto mjesečno. I ne samo da su je probila, nego su od Hrvatske napravili apsolutnog rekordera u regiji.
Milanović na tronu regije, Plenković i Jandroković tik iza njega
Na samom vrhu platne liste, očekivano, nalazi se predsjednik Republike. Zoran Milanović s mjesečnih 6.300 eura neto najplaćeniji je predsjednik države u široj regiji. Iznos koji, s obzirom na ovlasti i politički stil aktualnog šefa države, mnoge i ne iznenađuje.
Nešto skromnije, ali i dalje u sferi o kojoj većina građana može samo sanjati, zarađuje premijer Andrej Plenković. Nakon spomenute povišice, njegova plaća iznosi oko 5.535 eura mjesečno. Taj val povišica zahvatio je i trećeg čovjeka države – predsjednika Sabora Gordana Jandrokovića, koji mjesečno inkasira 5.314 eura, dakle gotovo identično premijeru.
Ministri iznad prosjeka – nitko ispod 4.000 eura
Poruka je jasna i na razini Vlade: biti ministar u Hrvatskoj znači biti debelo iznad prosjeka. Čak i najniže ministarske plaće premašuju 4.000 eura, a u praksi se kreću u rasponu od 5.100 do 5.200 eura neto. Riječ je o iznosima koji su za tri do četiri prosječne hrvatske plaće veći od onoga što zaradi građanin koji ih plaća.
Slovenija više nije najskuplja – Hrvatska preuzela primat
Upravo tu dolazimo do regionalnog paradoksa. Do jučer je slovenski državni vrh bio uvjerljivo najplaćeniji, što je imalo logike – Slovenija ima najviši ekonomski standard i najveće prosječne plaće u bivšoj Jugoslaviji. Nakon Plenkovićevog zakonskog zahvata, ta logika više ne vrijedi.
Tako je Plenkovićeva plaća skočila za preko 2.000 eura i u jednom potezu pretekla Slovence. Slovenska predsjednica Nataša Pirc Musar danas prima oko 4.000 eura, a premijer Robert Golob 3.920 eura. Hrvatski vrh, neovisno o standardu građana, zarađuje gotovo duplo više od slovenskog premijera.
Ostali u regiji samo mogu gledati za nama. Predsjednik Albanije Bajram Begaj zarađuje oko 3.860 eura, predsjednica Kosova Vjosa Osmani oko 2.700 eura, predsjednik Crne Gore Jakov Milatović oko 2.420 eura, dok je plaća srpskog predsjednika Aleksandra Vučića na papiru tek 1.890 eura.
Specifična situacija u BiH: Trojac s 3.000 eura i premijerka Krišto
Specifična je situacija u Bosni i Hercegovini, gdje državom upravlja tročlano Predsjedništvo, a njihova primanja spadaju među najviša u regiji. Najviše u tom trojcu zarađuje Željka Cvijanović s oko 3.390 eura neto. Slijede je Denis Bećirović s 3.320 eura i, kako ga mnogi Hrvati vide, nametnuti hrvatski predstavnik Željko Komšić s oko 3.160 eura.
U istom je rangu i predsjedateljica Vijeća ministara BiH Borjana Krišto, koja mjesečno primi oko 3.300 eura. Crnogorski premijer Milojko Spajić zarađuje oko 2.050 eura, a njegov srpski kolega svega 1.568 eura mjesečno.
Hrvatska je tako postala otok: njezin državni vrh zarađuje tri do četiri puta više od lidera u Srbiji.
Srpski paradoks i beneficije iz sjene
Ipak, priču o Srbiji i skromnim plaćama njezinih dužnosnika valja uzeti s velikom rezervom. Posebno kada je riječ o Aleksandru Vučiću, čiji je službeni primitak jedan od najskromnijih u regiji, a čija je politička moć i realan utjecaj na državne resurse centraliziraniji nego igdje u regiji, uključujući i Hrvatsku.
A ono što povezuje sve – od Zagreba do Beograda – neovisno o visini osnovice, su nevidljive beneficije. Svi imaju pravo na plaćene troškove reprezentacije, službene rezidencije, osiguranje i automobile s vozačima. Upravo te stavke u državama s nižom razinom transparentnosti, poput Srbije ili Bosne i Hercegovine, nerijetko služe kao paravan za dodatno, nekontrolirano trošenje državnog novca, čime se elegantno zaobilaze službene platne liste. Plaća je, dakle, samo početak priče.
Nacionalnoplus