Misom zadušnicom te polaganjem vijenca i paljenjem svijeća podno spomen-ploče u petak je obilježena 35. obljetnica stradanja Vukovaraca u zarobljeničkom logoru Velepromet.
Ondje su bivša JNA i srpske paravojne postrojbe još u rujnu 1991. osnovale prihvatni centar u kojem su zatvarani, mučeni i ubijani zarobljeni hrvatski branitelji i civili.
Trideset i pet godina kasnije, Velepromet je i dalje mjesto boli, sjećanja i neizbrisive istine o onome što se događalo u Vukovaru.
Otac koji nikada nije dočekao sina
Vukovarac Mato Gombović u Velepromet je doveden zajedno s 21-godišnjim sinom Mirkom, koji je kasnije sa skupinom zatočenika odveden na Ovčaru, gdje mu se gubi svaki trag.
„Mene su toga dana odveli da radim nešto u gradu, a Mirka na Ovčaru. Kada sam se vratio, pitao sam gdje mi je sin, na što su mi rekli da ću ga vidjeti kada oni to budu htjeli. Nikada ga više nisam vidio. Njegovi posmrtni ostaci ni do danas nisu pronađeni. Imao je samo 21 godinu”, rekao je Gombović.
Dodao je da su zatočenici u Veleprometu bili tučeni, mučeni i ubijani, a on i dio zatočenika oko njega bili su zaduženi za uklanjanje tijela ubijenih.
Njegova priča – otac koji je preživio, a sina nikada nije dočekao – jedna je od najpotresnijih priča Veleprometa.
Supruga posljednji put vidjela na Veleprometu
Manda Patko supruga Stjepana zadnji put je vidjela na Veleprometu.
Nakon što su ih četnici istjerali iz podruma, zarobili i odveli na Velepromet, suprug je nestao, a ona je završila u logoru u Begejcima.
„Zatvorili su nas u baraku na Veleprometu. Tu je već bilo mnogo ljudi. Neki četnik je mome mužu rekao da će ga odvesti na ispitivanje. Pored mene stajala je neka žena sa svojim mužem. Pitala sam ju je li i on bio na ispitivanju, gdje ih to odvode i što pitaju, a ona kaže da ih odvode u vojarnu, pitaju za oružje, jesu li bili u obrani, gdje su im bili položaji. Rekla je da je najbolje da muž kaže istinu. Njen je rekao istinu pa su mu rekli da će za njih raditi neke poslove: tjerali su ga da sakuplja mrtvu stoku i zakapa je. Ostao je živ”, ispričala je Patko.
Prisjetila se da je rekla mužu da im kaže da je imao pušku, ali da je branio svoju djecu i kuću.
„Ubrzo su ga odveli. Od tog dana, od tog trenutka, mom se suprugu gubi svaki trag”, rekla je Patko, čiji je suprug prošle godine ekshumiran s Petrovačke dole kod Vukovara.
Nakon desetljeća neizvjesnosti, obitelj je barem dobila mjesto gdje može zapaliti svijeću.
Kroz Velepromet prošlo oko 10.000 ljudi, ubijeno više od 700
Po podacima Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora, kroz Velepromet je prošlo oko 10.000 osoba, a ubijeno je više od 700 zatočenika.
„Ovo je bilo najveće stratište u Vukovaru, gdje su dovođeni, mučeni i ubijani vukovarski branitelji i civili. Zbog zločina počinjenih u Veleprometu podnijeli smo niz tužbi po kojima je, međutim, jako malo učinjeno. Odgovarali su poneki čuvari u logoru, ali od odgovornih nitko”, kazao je predsjednik Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora Zdravko Komšić.
Njegove riječi i danas odzvanjaju kao gorko upozorenje – da pravda za Velepromet još nije zadovoljena.
U subotu obilježavanje stradanja na Ovčari
Vukovarci će se u subotu prisjetiti i žrtava Ovčare.
Na tamošnjem poljoprivrednom dobru 20. studenoga 1991. ubijeno je 200 ranjenika i civila odvedenih iz vukovarske bolnice, zajedno s još šezdesetak osoba za čijom sudbinom se još uvijek traga.
Od Veleprometa do Ovčare – put koji je za mnoge bio put bez povratka.
A Vukovar, i 35 godina kasnije, ne zaboravlja.