ZAGREB JE VEČERAS PLAKAO ZA KRISTIANA: Bijeli jastuci, suze i pjesma koju je najviše volio

Na poziv obitelji Kristiana Josipa Periša, od 18:30 na Trgu bana Josipa Jelačića u Zagrebu održavalo se mirno i dostojanstveno okupljanje građana, kojim se opraštaju od mladića, tragično preminulog u Klinici za psihijatriju Sveti Ivan.

Nije to bio prosvjed. Nije to bio skup. Bila je to komemoracija. Bila je to molitva. Bio je to oproštaj.

Stotine ljudi stajale su u tišini, s bijelim jastucima u rukama – jer je Periš preminuo u trenucima kada mu je glava bila prekrivena jastukom.

Bijeli jastuk, koji bi trebao značiti mir, san i sigurnost, te je večeri postao simbol boli, nepravde i pitanja bez odgovora.

Skup podrške i u Bjelovaru

Tuga nije bila samo u Zagrebu.

Kod paviljona na Trgu Eugena Kvaternika u Bjelovaru održano je mirno okupljanje građana “Da nitko više ne ostane sam i nezaštićen” kao podrška komemoraciji u Zagrebu za tragično preminulog Kristiana Josipa Periša.

Okupljanjem se želi izraziti podrška Kristianovoj obitelji i upozoriti na propuste sustava koji su doveli do toga da Kristian u najtežim trenucima nije dobio potrebnu zaštitu i pomoć.

Poruka iz Bjelovara bila je ista kao i iz Zagreba: Da se ovo više nikome ne dogodi. Da nitko više ne ostane sam.

“Bez političkih konotacija” – samo da ljudi upoznaju Kristiana

Kristianov šogor zamolio je da se okupljeni suzdrže od političkih konotacija jer je cilj okupljanja “da ljudi upoznaju tko je zapravo Kristian bio”.

I te večeri Zagreb je upoznao Kristiana.

Ne kroz izvješća. Ne kroz papire. Ne kroz priopćenja.

Nego kroz riječi njegove obitelji. Kroz suze njegove sestre. Kroz pjesmu koju je volio.

“Nitko nas nikada ne pripremi na ovako nešto”

Screenshot

Najpotresniji trenutak večeri bio je govor njegove najmlađe sestre.

„Ja sam Kristianova najmlađa sestra. Kažu da su starija braća tu da nas čuvaju, da nam pokazuju put i da nas nauče ponešto o životu. Ali nitko nas nikada ne pripremi na to da ćemo jednog dana morati naučiti živjeti bez njih. Cijeli svoj život ponosila sam se time što mi je Kristian brat”, rekla je u svom govoru Kristianova sestra Mihaela.

U tom trenutku Trg je utihnuo. Nitko nije govorio. Nitko nije disao.

Samo su se čule suze.

Marko Kutlić: “Sad mi upiremo prstom u vas”

Pjevač Marko Kutlić došao je pročitati govor o Kristianu na zamolbu obitelji, a prije samog govora pozvao je okupljene na minutu šutnje i molitvu.

A onda je izgovorio riječi koje su odjeknule cijelim Trgom:

„Kristianova obitelj, bez obzira na sve što joj se dogodilo, nije prešutjela. I zato smo večeras tu. Mi, obični građani. A tu smo zato što smo uvidjeli da se ovo može dogoditi. Svakome od nas.”

„Od listopada gledamo predstavu. Predstavu gdje upirete prstom jedni u druge. A Kristiana više nema. Zahtijevamo da svi odgovarate. Svi u lancu.”

„Upirete prstom jedni u druge. E pa dosta je toga. I mi prst za upiranje imamo. I tim prstom od sada upiremo u vas. U sve vas koji bježite od odgovornosti. U sve vas koji posao radite nesavjesno. Jer kada konačno krenete preuzimati odgovornost, tek tada ćemo prodisati kao društvo.”

„Svaki dan čitamo komentare ispod članaka. Sramite se svi vi koji pod anonimnim nadimcima opravdavate ovo zlodjelo. Lako je biti hrabar iza izmišljenog imena.”

To nije bio govor. To je bio krik.

Krik obitelji. Krik građana. Krik društva koje ne želi više šutjeti.

Završne riječi okupljenima – poruka koja spašava živote

Za kraj, okupljenima se obratio Moreno, Kristianov šogor:

„U ime obitelji Periš, hvala svakome od vas što je večeras došao. Hvala svima koji su u svojim gradovima na prozor objesili bijelu jastučnicu.”

„Prije nego što se raziđemo, još nešto važno. Posljednjih tjedana dobivamo jako puno poruka. U mnogima ljudi pišu da ih je strah potražiti pomoć. Jer ne znaju što ih očekuje. Zato savjetujemo: ako se liječite, nemojte prekidati liječenje na svoju ruku. A ako vam je pomoć potrebna, svakako je potražite. Brojevi na koje se možete javiti su na video zidu.”

„Nadam se da će nakon svega što se dogodilo, institucije i svaki pojedinac u njima svoj posao obavljati savjesno i odgovorno.”

„Jastučnica s vašim porukama ovdje je na stolu. Slobodno ih dalje pišite, na stranici vaša iskustva kako bismo ih mogli dalje prenijeti. I kako bi istina izašla na vidjelo.”

Njegove riječi nisu bile samo zahvala. Bile su poziv na život.

Ne bojte se potražiti pomoć. Ne prekidajte liječenje. Niste sami.

Skup završio Thompsonovom uspješnicom

Za kraj komemoracije na razglas je puštena pjesma Marka Perkovića Thompsona “Samo je ljubav tajna dvaju svjetova”, koju je Kristian posebno volio.

I tada se dogodilo ono što nitko nije mogao zaustaviti.

Cijeli Trg je zapjevao.

Ljudi s bijelim jastucima u rukama, sa suzama na licima, pjevali su pjesmu za dječaka kojeg više nema.

“Samo je ljubav tajna dvaju svjetova…”

U tom trenutku, Kristian nije bio samo ime u vijestima. Bio je sin. Bio je brat. Bio je prijatelj. Bio je – jedan od nas.

Bijeli jastuci – da nitko više ne ostane sam

Više stotina građana ponijelo je bijele jastuke.

Bijele jastučnice visjele su i na prozorima diljem Hrvatske.

Kao tihi znak: Vidimo vas. Čujemo vas. Niste sami.

Kristian Josip Periš više nije među nama.

Ali večeras, na Trgu bana Jelačića, nije bio sam.

I neka nikada više nitko ne bude sam i nezaštićen.

Nacionalnoplus

Podijeli objavu