Rumunjsko-australski ekonomist Stefan Mandel i njegov tim su tijekom 1990-ih razvili strategiju za osvajanje lutrije, postižući čak 14 pobjeda.
Mandel je primijetio da je u određenim lutrijama dobitak porastao više od tri puta od cijene otkupa svake moguće kombinacije brojeva. Pretpostavljajući da možete kupiti svaku kombinaciju brojeva, gotovo je zajamčen povrat investicije, pod uvjetom da drugi igrači ne osvoje s istim brojevima. Mandel je odlučio realizirati tu strategiju, iako nije bila protiv izričitih pravila, ali nije bila ni u skladu s duhom igre.
Prvi izazov bio je uvjeriti dovoljno investitora da podrže plan, što je Mandel postigao tijekom nekoliko godina. Zatim je morao osmisliti način za kupnju svake moguće kombinacije u određenoj lutriji. Razvijanje algoritama za generiranje i ispisivanje milijuna listića bilo je nužno, a to su neke lutrije u to vrijeme dopuštale.
Nakon što su listići bili spremni, Mandelov tim je čekao dovoljno veliki jackpot prije nego što bi ih kupili. Čak i tada, zbog velikog broja listića, provedba nije uvijek išla glatko, kao što se dogodilo u Virginiji.
Mandel je primijenio svoju strategiju najprije na manjim lutrijama u Australiji, a zatim je prešao na lutrije u SAD-u, gdje su jackpotovi bili značajno veći od ukupnih troškova kupnje svake kombinacije. Posebno izazovna bila je nova lutrija u Virginiji, koja je koristila brojeve od 1 do 44, s 7.059.052 moguće kombinacije, što je bilo znatno manje od uobičajenih 25 milijuna ili više.
Marija Hodak