AUTOMOBIL SVE VEĆI LUKSUZ: Zašto nam se svakodnevna vožnja na posao više ne isplati?

Rastući troškovi života i sve teži udar na obiteljske proračune natjerali su hrvatske građane da pod povećalo stave svaku stavku svojih mjesečnih izdataka. Na samom vrhu tog popisa našao se — vlastiti automobil. Ono što je godinama smatrano osnovnom potrebom, komforom i simbolom osobne slobode, u novim ekonomskim okolnostima sve brže postaje nerazuman i jedva održiv luksuz.

Iako većina vozača računicu svodi isključivo na cijenu goriva na benzinskim crpkama, stvarna matematika posjedovanja vozila znatno je nemilosrdnija. Kada se trošku goriva pribroje obvezno i kasko osiguranje, godišnja registracija, tehnički pregled, redoviti i izvanredni servisi, amortizacija te sezonska zamjena guma — pa se sve to podijeli na 12 mjeseci — dolazi se do iznosa koji uvelike premašuje početne procjene.

Gradski ritam: Svakodnevnih 20 kilometara odnosi i do 170 eura mjesečno

Prosječan vozač koji živi u zagrebačkom naselju i svakodnevno putuje na posao u drugi dio grada prijeđe dvadesetak kilometara po danu. No, gradske gužve, dugotrajni rad motora u praznom hodu te konstantna “stani-kreni” vožnja podižu potrošnju goriva u nebo.

Gorivo: Za skromnih 400 kilometara mjesečno (uz prosječnu gradsku potrošnju od 8 l/100 km) ode oko 50 eura samo za odlazak i povratak s posla. Uračunaju li se tu vikend vožnje i nabava, iznos za gorivo brzo skače na 80 do 100 eura.

Fiksni troškovi: Za prosječan automobil kompaktne klase starosti od 8 do 10 godina, godišnji trošak registracije, tehničkog pregleda i osiguranja iznosi oko 360 eura, odnosno 30 eura mjesečno.

Održavanje i servisi: Redoviti mali servis, zamjena i skladištenje guma te sitniji sitni popravci godišnje izbijaju iz džepa barem 480 eura, što je dodatnih 40 eura mjesečno.

Podvuče li se crta, ukupni mjesečni trošak gradske vožnje iznosi od 120 do 170 eura, i to bez uračunatih troškova gradskog parkiranja i neminovnog padanja vrijednosti samog vozila.

Prigradske migracije: Putnici iz susjednih gradova daju i do 300 eura mjesečno

Za one koji u Zagreb svakodnevno doježdžaju iz prigradskih naselja ili okolnih gradova — poput Velike Gorice, Zaprešića, Samobora ili Karlovca — matematika postaje još drastičnija.

Dnevna kilometraža tu se penje na pedeset do šezdeset kilometara, što na mjesečnoj razini samo za odlazak na posao iznosi oko 1300 kilometara. Uz prosječnu potrošnju od 6,5 litara na sto kilometara, trošak goriva doseže oko 145 eura.

Zbog znatno veće kilometraže i češćih servisa, troškovi registracije i osiguranja rastu na 40 eura mjesečno, dok ubrzano trošenje kočnica, guma i češći izvanredni popravci odnose još 60 eura mjesečno (oko 720 eura godišnje). Ukupna mjesečna bilanca za prigradske putnike kreće se između 245 i 300 eura.

Zagreb – ostatak Hrvatske: Kada javni prijevoz gubi utrku s terenom

Razlika u logici posjedovanja vozila najvidljivija je kada se usporede metropola i manje sredine.

U Zagrebu je javni prijevoz daleko najpovoljnija opcija. Radnička mjesečna karta ZET-a stoji 47,78 eura, dok su cjene za studente i umirovljenike još povoljnije ili besplatne. Kombinacija HŽ Putničkog prijevoza i ZET-a za prigradske putnike višestruko je jeftinija od samog goriva. Korištenjem javnog prijevoza gradski vozač u Zagrebu mjesečno u džepu ostavlja između 70 i 120 eura, dok prigradski vozač može uštedjeti i do znatnih 200 eura mjesečno.

Druga strana medalje u manjim sredinama: U manjim gradovima i ruralnim krajevima diljem Slavonije, Like, Gorskog kotara ili unutrašnjosti Dalmacije, računica je sasvim drugačija. Cijene međugradskih autobusnih karata na relacijama od 20 do 30 kilometara kreću se od 80 do 130 eura, a linije su često neredovite i potpuno neusklađene s radnim smjenama.

U takvim okolnostima građani nemaju luksuz izbora — automobil nije stvar komfora ili prestiža, nego jedini funkcionalni uvjet za dolazak na radno mjesto i goli opstanak, bez obzira na visinu troškova.

Dok u manjim sredinama automobil ostaje nužnost zbog nedovoljno razvijene prometne i komunalne infrastrukture, u velikim gradovima poput Zagreba vlastito vozilo gubi bitku s ekonomskom logikom. Kada se saberu svi skriveni troškovi, vožnja automobilom na posao stoji između tri i pet puta više od mjesečne karte za javni prijevoz.

Nacionalnoplus

Podijeli objavu