Blagoslov kuća i obitelji jedan je od najraširenijih i najdugovječnijih vjerskih običaja u Hrvatskoj. U pravilu započinje na blagdan svetog Stjepana, 26. prosinca, i traje do Sveta tri kralja, 6. siječnja. U tom razdoblju svećenici obilaze domove vjernika, mole, blagoslivljaju obitelji i njihove kuće, a vjernici pritom najčešće ostavljaju i novčani dar.
Iako Crkva redovito naglašava da dar prilikom blagoslova nije obvezan, praksa na terenu pokazuje da većina kućanstava ipak daje određeni iznos. Uz to, u brojnim župama postoji i tzv. lukno – godišnji doprinos za uzdržavanje župe i crkve – koji je jasno propisan i ne smatra se dijelom samog blagoslova, ali ga mnogi vjernici upravo tada plaćaju.
Primjerice, u pojedinim slavonskim župama lukno iznosi 30 eura po bračnom paru. Taj se iznos službeno vodi kao doprinos župi, neovisno o blagoslovu, no u praksi se često veže upravo uz taj obilazak. U drugim župama vjernicima se u uputama zahvaljuje na “daru za crkvu, ministrante i potrebe župe”, uz napomenu da nitko ništa nije dužan dati.
Unatoč takvim porukama, razmjeri blagoslova kuća u Hrvatskoj su golemi. Prema posljednjem popisu stanovništva, oko 79 posto građana izjašnjava se kao katolici, što čini približno tri milijuna ljudi. Uz prosječno 2,7 članova po kućanstvu, procjenjuje se da u Hrvatskoj ima oko milijun katoličkih kućanstava. Iskustva iz prethodnih godina pokazuju da blagoslov primi oko dvije trećine njih.
To znači da svećenici tijekom desetak dana uđu u približno 700.000 domova. Ako se uzme da je prosječan dar po kućanstvu oko 25 eura, dolazi se do iznosa većeg od 17 milijuna eura koji se, prema grubim procjenama, prikupe tijekom blagoslova kuća. Na dnevnoj razini to iznosi oko milijun i pol eura.
Važno je pritom razlikovati dobrovoljni dar od godišnjeg lukna, koje je u nekim župama jasno definirano i očekivano. Dok Crkva naglašava duhovnu dimenziju blagoslova i činjenicu da dar nije uvjet, blagoslov kuća ostaje i jedan od financijski najznačajnijih razdoblja u crkvenoj godini u Hrvatskoj.