U četvrtak je kod ostataka srušene zgrade nekadašnjeg Borovo Commerca počelo obilježavanje 35. obljetnice stradanja Borova naselja.
Komemorativnim programom „Žrtva Borova naselja za Domovinu” Vukovar se vratio na mjesto gdje je 1991. godine, u podrumu te zgrade, bio stacionar ratne bolnice — mjesto koje je u opsadi značilo spas, a nakon sloma obrane postalo mjesto užasa.
Dan kada je pala i posljednja nada
Nakon sloma obrane Vukovara, na današnji dan prije 35 godina, pripadnici JNA i srpskih paravojnih postrojbi okupirali su i Borovo naselje.
Skladište nekadašnje tvornice Borovo Commerce za vrijeme opsade grada služilo je kao sklonište, ali i pričuvna ratna bolnica, gdje su se u trenutku ulaska agresora nalazile stotine ranjenika, od kojih su mnogi odvedeni u nepoznato.
Prema podacima stradalničkih udruga, u trenutku ulaska pripadnika bivše JNA i srpskih paravojnih postrojbi u Vukovar u podrumu Borovo Commerca bilo je oko 800 ranjenih hrvatskih branitelja i civila, od kojih oko 200 teških ranjenika.
Nakon okupacije Borova naselja zarobljeno je i odvedeno 115 osoba, a danas se još uvijek traga za njih 48. Na sam dan okupacije, 19. studenoga, u Borovu naselju je ubijena 51 osoba.
51 ubijeni. 115 odvedenih. 48 nestalih. Iza svake brojke — ime, lice, obitelj koja i danas čeka.
„Barem da im grob znamo”
Potpredsjednica udruge Vukovarske majke Marija Šesto izrazila je nadu kako će ipak netko preko druge strane granice smoći snage i reći gdje su pokopani branitelji i civili za kojima njihove obitelji još uvijek tragaju.
„Barem da im grob znamo i možemo položiti cvijeće i zapaliti svijeću. Ovako mira nemamo, niti ga možemo naći”, kazala je.
To je rečenica koja najbolje opisuje 35 godina Borova naselja. Ne mržnja. Ne osveta. Samo pravo na grob, na svijeću, na mir.
Milka već 35 godina liježe i ustaje s mislima o Jeleni
Vukovarka Milka Pančić već 35 godina traga za svojom kćeri Jelenom koja je imala samo 19 godina kada je odvedena 18. studenoga iz Borovo Commerca, gdje se povukla s ostalim braniteljima.
„Liježem i ustajem s mislima o Jeleni. Gotovo da i ne spavam i tako živim 35 godina. Za mene je 1991. godina još uvijek u glavi i tako će biti sve dok ne pronađem svoju kćer. Oprostiti mogu ako netko zatraži oprost, ali zaboraviti ne mogu nikada”, kaže Milka Pančić.
19 godina. Cijeli život pred njom. A majka već 35 godina živi s 1991. u glavi. To je prava mjera onoga što se dogodilo u Borovu naselju — to nije povijest, to je rana koja još krvari.
Kolona sjećanja do crkve Gospe Fatimske
Nakon što su podno ostataka zgrade položeni vijenci i upaljene svijeće, sudionici obilježavanja uputili su se u Koloni sjećanja ulicama Blage Zadre, Dvanaest redarstvenika i Trpinjskom cestom do crkve Gospe Fatimske, gdje je služena misa zadušnica.
U tišini kolone hodali su oni koji pamte, oni koji su preživjeli i oni koji su došli da se ne zaboravi. Hodali su ulicama koje su 1991. bile crte života i smrti.
Sjećanje se nastavlja na Dunavu i kod farme Lovas
Komemorativni program bit će nastavljen na obali Dunava u Borovu bacanjem vijenaca u Dunav i paljenjem svijeća uz obalu, a potom i paljenjem svijeća kod Spomen obilježja farme Lovas te spomen-obilježja osobama nestalim u Domovinskom ratu u Borovu naselju.
Nacionalnoplus