Evo činjenica koje Bruxelles uporno gura pod tepih:
Od prvog dana ruske agresije u veljači 2022. godine, Srbija je Ukrajini dala preko 60 milijuna eura pomoći. Izravna financijska i humanitarna pomoć, bez vojne komponente, ali konkretna i mjerljiva.
Bili smo jedina zemlja na Zapadnom Balkanu koja je u najtežim zimskim mjesecima slala elektroenergetsku opremu Ukrajini. Imamo slične energetske sustave, i kad se nije moglo kupiti na tržištu, vadili smo iz vlastitih zaliha. Slali smo generatore i rezervne dijelove jer ljudi nisu smjeli ostati u mraku i na hladnoći.
Na tome se izgradila veza između Srbije i Ukrajine koju mnogi u EU ne vide jer ne žele vidjeti. Komunikacija predsjednika Vučića i predsjednika Zelenskog je redovita. Stalno su u kontaktu. I moja komunikacija s predsjednikom Vrhovne Rade Ruslanom Stefančukom izgleda isto.
Da, imamo tradicionalno dobre odnose s Ruskom Federacijom. Te veze postoje. Rusija je bila jedna od rijetkih zemalja koja je 1999. osudila NATO bombardiranje Srbije. To se ne zaboravlja.
Ali da razjasnimo: to nije odnos bez trzavica. Ruska Federacija nas je kritizirala. Kritizirala nas je zbog glasanja u Ujedinjenim narodima kojim smo osudili rusku agresiju na Ukrajinu. Kritizirala nas je zbog pomoći i podrške koju pružamo Ukrajini. Pa gdje su tu “mali Rusi”?
Stereotipi su toliko jaki da ljudi ignoriraju činjenice. Preuveličavaju jedno, previde drugo. Možda mi to trebamo bolje komunicirati. Možda. Ali i kad kažemo što radimo, mnogi odluče da nam ne vjeruju.
Zato je naš ministar vanjskih poslova rekao jasno: kada je riječ o odnosima Srbije s Ukrajinom i razmjerima srbijanske podrške, najbolje je pitati samu Ukrajinu.
Srbija ima gotovo tisućljetnu povijest. Nismo ničiji privjesak. Vodimo samostalnu politiku. Pomažemo gdje treba, osuđujemo agresiju, i čuvamo svoje nacionalne interese. To nije proruski, to nije antizapadni. To je srbijanski.
Tko razumije, razumije. Tko ne želi razumjeti, njemu ni činjenice ne pomažu.