Na Pupovčevu tvrdnju da slavlje Oluje prijeti državi kakvu je on “stvarao”, stigao je odgovor koji odzvanja – od Vukovara do Dinare
Kad Milorad Pupovac slavlje Oluje nazove prijetnjom Hrvatskoj, onda više nije riječ o političkom stavu, nego o pokušaju prekrajanja povijesti.
Upravo na to je, bez dlake na jeziku, odgovorio Robert Čulina.
U svojoj objavi koja se munjevito širi mrežama, Čulina je postavio pitanje koje mnogi u Hrvatskoj godinama postavljaju, ali ga nitko nije tako otvoreno sročio – tko to točno prisvaja pravo na “stvaranje” Hrvatske?
Čovjek koji je, kako podsjeća Čulina, 1991. navijao za Jugoslaviju, ili oni koji su je stvarali krvlju na ruševinama Vukovara i na stijenama Dinare?
U nastavku prenosimo njegovu objavu u cijelosti:
Izjava Milorada Pupovca u kojoj slavlje Oluje naziva prijetnjom Hrvatskoj kakvu smo stvarali prelazi sve granice političke pristojnosti. Postavlja se pitanje o kakvom točno stvaranju govori čovjek koji je 1991. godine navijao za raspadajuću Jugoslaviju, a obrambeni rat vlastite države godinama pokušava prikazati kao zločinački poduhvat.
Hrvatska nije nastala u saborskim restoranima, niti je stvorena političkim trgovinama i iznuđivanjem povlastica pod prijetnjom rušenja saborske većine.
Stvorena je krvlju, žrtvom i pobjedom branitelja na ruševinama Vukovara i na stijenama Dinare s kojih je u Oluji slomljena velikosrpska agresija.
Tvrditi da proslava te pobjede ugrožava državu čisto je izvrtanje teza i nametanje krivnje pobjednicima.
Pupovac godinama vodi politiku koju mnogi s pravom doživljavaju kao sustavno podrivanje samih temelja države. Inzistiranjem na narativu o zločinačkom karakteru obrambenih akcija izravno se napadaju temelji na kojima Hrvatska počiva.
Svoje političko utočište i dalje traži u Beogradu, gdje na skupovima sa srbijanskim vrhom mirno sluša usporedbe Hrvatske s najmračnijim režimima u povijesti. Istovremeno u vlastitoj zemlji stalno podgrijava priču o trajnoj ugroženosti, čime namjerno sprječava stvarnu integraciju srpske zajednice.
Koristeći ucjenjivački potencijal tankih parlamentarnih većina, godinama osigurava javni novac za medije i projekte koji otvoreno pljuju po državnim simbolima.
Posebno je mučno gledati izbjegavanje bilo kakve odgovornosti za događaje s početka devedesetih. Sjena slučaja dr. Ivana Šretera, mirnog pakračkog liječnika koji je otet i ubijen, a za čiju je razmjenu Pupovac davao jamstva, i dalje stoji kao neizbrisiva mrlja na njegovoj biografiji.
Dok obitelj dr. Šretera i nakon tri desetljeća traži njegove kosti, Pupovac javnosti drži predavanja o nacionalizmu.
Hrvatska kakvu je on stvarao očito je zamišljena kao država sa smanjenim suverenitetom, država koja bi se trebala sramiti vlastite pobjede i trajno ispričavati što je uopće preživjela.
Proslava Oluje nije nikakva prijetnja Hrvatskoj.
Prijetnja su oni koji iznutra pokušavaju poništiti temelje na kojima je stvorena, prisvajajući pravo diktirati joj prošlost i budućnost.
Nacionalnoplus