16. studenoga 2012. godine. Dan koji se ne zaboravlja. Dan koji je stao u jednu rečenicu.
Žalbeno vijeće Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju u Haagu pravomoćno je oslobodilo hrvatske generale Antu Gotovinu i Mladena Markača!
U jednom trenutku, cijela Hrvatska je stala. Pa je eksplodirala od sreće.
Trgovi su se punili. Crkvena zvona su zvonila. Ljudi su plakali, grlili se, ljubili zastave, palili svijeće. Od Vukovara do Dubrovnika, od Otočca do Zagreba — svi su slavili isto: NAŠI GENERALI SU SLOBODNI!
A istog tog dana, još istog popodneva, Gotovina i Markač sletjeli su u domovinu. U Hrvatsku. Kući. Među svoj narod. Među svoje.
PRESUDA KOJA JE ŠOKIRALA SVIJET, PA PRESUDA KOJA GA JE ISPRAVILA
Podsjetimo se. Prvostupanjsko vijeće je prije toga donijelo presudu koja je Hrvatsku bacila na koljena.
Ante Gotovina osuđen je na čak 24 godine zatvora. Mladen Markač na 18 godina.
Optužba? Da su tijekom i nakon vojno-redarstvene operacije Oluja počinili ratne zločine.
Da su sudjelovali u nekakvom “udruženom zločinačkom pothvatu” čiji je cilj, navodno, bio prisilno i trajno uklanjanje srpskog stanovništva iz Krajine.
Hrvatska je to doživjela kao pljusku. Kao izdaju. Kao pokušaj da se obrambeni, oslobodilački rat proglasi zločinom.
I onda je došao 16. studenoga 2012.
Žalbeno vijeće je, većinom od tri prema dva glasa, poništilo sve.
ŠTO JE SUD TADA REKAO?
Sud je odbacio ključni zaključak prvostupanjskog vijeća — da je postojao udruženi zločinački pothvat.
Odbacio je tezu da je Oluja bila plan za etničko čišćenje.
Odbacio je tezu da su generali zapovijedali zločine.
Drugim riječima: Haag je priznao da je Hrvatska vodila legitimnu vojnu operaciju za oslobođenje vlastitog, okupiranog teritorija.
To nije bila samo pravna pobjeda dvojice ljudi. To je bila pobjeda istine. Pobjeda Domovinskog rata. Pobjeda svih branitelja.
14 GODINA KASNIJE: ZAŠTO JE OVAJ DAN I DALJE VAŽAN?
Danas obilježavamo 14. godišnjicu te pravomoćne oslobađajuće presude.
14 godina kasnije, taj dan je i dalje važan. Možda važniji nego ikad.
Jer sjećanje blijedi. Nove generacije dolaze. A neki i danas pokušavaju preokrenuti istinu o Oluji i Domovinskom ratu.
Zato ovaj dan moramo čuvati. Zato ga moramo obilježavati. Zato ga moramo pričati djeci.
Da znaju tko je bio Gotovina. Tko je bio Markač. Što je bila Oluja. I zašto su oni tog dana 2012. postali simbol slobode.
Danas se ne sjećamo samo presude. Sjećamo se svih onih koji se nisu vratili. Svih branitelja koji su dali život da bi Hrvatska bila slobodna. Svih obitelji koje su čekale.
I sjećamo se trenutka kad su dva generala izašla iz haške sudnice kao slobodni ljudi.
Slobodni. Nevini. Naši.
NE ZABORAVIMO!
Oluja nije bila zločin. Oluja je bila oslobođenje.
Gotovina i Markač nisu zločinci. Oni su heroji.
A 16. studenoga 2012. nije samo datum u kalendaru. To je dan kad je pravda pobijedila.
Hvala vam, generali. Hrvatska vas ne zaboravlja.
Nacionalnoplus