Digitalna iluzija ljubavi: Kako ekrani kradu stvarnost našim vezama

Suvremeni odnosi danas se više nego ikada odvijaju iza stakla ekrana, a cijena koju mladi ali i oni stariji plaćaju za tu prividnu bliskost postaje sve veća.

Fra Marin Karačić upozorava da su platforme poput Facebooka, Messengera i WhatsAppa postale mjesta gdje se povjerenje polako mrvi pod teretom stalne dostupnosti i nadzora. Umjesto da te aplikacije budu pomoć u komunikaciji, one često postaju izvor tjeskobe. Svako “viđeno” na Messengeru ili provjera statusa na WhatsAppu koja ostane bez odgovora stvara plodno tlo za sumnju, nesigurnost i ljubomoru.

Osobe postaju izgubljene u vlastitim interpretacijama tuđeg prolijevanja “pameti”, tražeći skrivena značenja tamo gdje ih možda i nema, čime se stvarna komunikacija zamjenjuje nagađanjem i digitalnim gušenjem.

Posebno je opasna zamka online upoznavanja i beskonačnih dopisivanja koja stvaraju opasne iluzije. Na društvenim mrežama svatko od nas gradi uljepšanu verziju sebe, birajući najbolje kuteve, najpametnije misli i najljepše trenutke. U takvom okruženju mladi ali i oni staraiji se zaljubljuju u projekcije, u sliku koju su sami stvorili o nekome, a ne u stvarnu osobu od krvi i mesa s njezinim manama i vrlinama. I onda poćne igra, koja završi sa brojnim.., na kraju, razočarenjima, promašajima i najgore osjećajem da se se “prodali” i da ste “laka roba”.

Ta iluzija savršenstva traje samo dok traje dopisivanje, a prvi susret uživo često donosi razočaranje jer se stvarna osoba ne može natjecati s filtriranim profilom. Online svijet nam daje osjećaj da poznajemo nekoga jer znamo što jede i s kim je na kavi, ali nam zapravo krade priliku da tu osobu doživimo kroz njezinu prisutnost, miris, ton glasa i neposrednu reakciju.

Kada se veza temelji na stalnom “skrolanju” i dopisivanju, gubi se tlo pod nogama i autentičnost odnosa. Ljudi postaju izgubljeni jer više ne znaju razlučiti što je stvarna emocija, a što je samo reakcija na nečiju objavu ili komentar.

Fra Marin podsjeća da su naši roditelji opstali u vezama jer su imali mir i povjerenje koje se ne mora potvrđivati svakih pet minuta novom porukom. Danas, pod pritiskom Facebooka i sličnih mreža, ljubav se pretvara u javnu predstavu ili u zatvor stalnih provjera, što neminovno vodi do zasićenja i pucanja.

Jedini izlaz iz ovog začaranog kruga je povratak stvarnosti i iskrenosti koja ne treba filtere. Brak i ozbiljna veza ne mogu se graditi na pijesku virtualnih iluzija jer brak sam po sebi neće popraviti pukotine koje su nastale u digitalnom svijetu.

Potrebno je ponovno naučiti kako biti prisutan ovdje i sada, bez mobitela u rukama, i kako graditi povjerenje kroz tišinu i zajedničko vrijeme. Tek kada se par oslobodi potrebe da svaku emociju provuče kroz Messenger ili WhatsApp, otvara se prostor za pravi razgovor i zajedničku molitvu. Prepustiti Bogu svoju vezu znači maknuti pogled s ekrana i usmjeriti ga prema osobi pored sebe i prema Onome koji jedini može dati dubinu i trajnost našoj ljubavi, liječeći nas od iluzija koje nam nudi moderni svijet.

Nacionalnoplus

Podijeli objavu