Dok se moderni hrvatski političari i samoproglašene moralne vertikale svakog 22. lipnja natječu u tome tko će glasnije i dramatičnije tumačiti događaje iz Drugog svjetskog rata, prešućuje se činjenica da taj isti datum nosi daleko dublje, sudbonosnije značenje za opstanak hrvatskog naroda. Umjesto slavljenja ideoloških pojmova koji i danas služe isključivo za sijanje razdora i podjela na “naše” i “njihove”, stvarna i nepatvorena povijest upućuje nas na istinsko junaštvo koje bi moderna hrvatska mladost trebala učiti s ponosom i divljenjem.
Na današnji dan, točno 22. lipnja 1593. godine, pod zidinama sisačke utvrde odigrala se bitka koja je promijenila tijek europske povijesti. U trenutku kada je osmanska neman prijetila potpunim brisanjem Hrvatske s karte svijeta, svega tri stotine hrabrih branitelja, predvođenih odvažnim kanonicima, izdržalo je udar višestruko nadmoćnije turske vojske sve do dolaska združenih kršćanskih snaga pod vodstvom bana Tome Erdödyja. Ta veličanstvena pobjeda kod Siska, kojom je okončan stogodišnji hrvatsko-turski rat, istinski je temelj našeg opstanka, slobode i kršćanskog identiteta.
U nastavku u cijelosti prenosimo svjedočanstvo i detaljan povijesni prikaz ove slavne bitke, kao podsjetnik na to tko smo, što smo i na što kao narod moramo biti trajno ponosni:
Ne slavim “Dan antifašizma” ali slavim i ponosan sam na dan pobjede Hrvatske vojske nad Turskom vojskom u Sisku 1593. godine.
Neka Hrvatska mladost nauči i bude ponosna na svoj Hrvatski narod. Na današnji dan 1593. godine, hrvatska vojska je uz pomoć saveznika pobijedila Tursku vojsku i sa tom je bitkom završio stogodišnji Hrvatsko – Turski rat. Moram napomenuti da je u trenutku napada Sisačku utvrdu branilo samo 300 Hrvata a napala ih je Turska vojska koja je brojala oko 12.000 ratnika.
Turci su svoje snage počeli pokretati već početkom lipnja i potom su osvojili sve su susjedne utvrde oko Siska te su one prije bitke bile u turskim rukama. Dana 14. lipnja osvojili su Drenčinu, a dan kasnije, 15. lipnja, opkolili su sam Sisak s otprilike 12.000 ratnika. Sisačku je posadu utvrde činilo 300 branitelja koje su vodili kanonici Blaž Gjurak i Matija Fintić. Na vijest o pokretu turske vojske, kraj Svete Klare kod Zagreba okupilo se oko 5.000 boraca hrvatske, krajiške, koruške i kranjske vojske kako bi se uputili prema Sisku, gdje je bilo samo 300 boraca pod zapovjedništvom kanonika Blaža Đuraka i Matije Fintića. U toj je združenoj kršćanskoj vojsci Nijemcima zapovijedao vojvoda Ruprecht Eggenberg, Hrvatima ban Toma Bakač, a Slovencima general Karlovačkog generalata Andrija Auersperg. Krenuo je hrvatski ban Toma Erdödy u pomoć ugroženom gradu s 1.240 svojih vojnika. Pridružio mu se je Andrija Auersperg s 300 oklopnika iz Kranjske i Koruške, pa njemačke postrojbe Ruprechta Eggenberga s 300 vojnika, Stjepan Grasswein, zapovjednik Slavonske krajine i njegovih 400 konjanika, Petar Erdödy s 500 žumberačkih uskoka, Melchior Rödern s 500 šleskih strijelaca, Adam Rauber od Weinera s 200 arkebuzira, Krštofor Obrutschan sa 100 ljudi, Stjepan Tahy s 80 husara, Martin Pietschnik iz Altenhofa sa 100 momaka, Georg Sigismund Paradeiser, zapovjednik karlovačkih, koruških i kranjskih mušketira sa 160 momaka, Ferdinand Weidner sa 100 pješaka i grof Montecuccoli sa 100 konjanika. Osim toga bili su prisutni sljedeći hrvatski kapetani sa svojim četama: Ivan Drašković, Benedikt Thuroczy, Franjo Orehovački, Vuk od Druškovca i grof Stjepan Blagajski. Tako je ta hrvatsko-slovensko-njemačka vojska koja je došla pomoći opkoljenom hrvatskom gradu skupila oko 5.000-6.000 bojovnika.
Dana 21. lipnja, u predvečerje glavne bitke, dok je zatvarao gradska vrata, poginuo je kanonik Matija Fintić, a zajedno s njim i dvanaestorica branitelja. Ubio ih je otrgnuti željezni zasun, kojim su se zatvarala vrata. Dne 22. lipnja oko 10 sati stigla je pomoć do Siska predvođena banom Erdödyjem. Između Kupe i Save banski vojnici sukobili su se s Turcima koji su se prethodno bili prebacili s desne na lijevu obalu Kupe. Ovaj prvi napad izvele su hrvatske snage, konjanici. Nakon što su ih turski janjičari djelomično odbili, slovenski i njemački strijelci odbili su turski protunapad, te pritisli Turke, koji su se morali povući prema Kupi. U međudobi kanonik Blaž Gjurak i sisačka posada provalili su iz utvrde u kratki proboj i zauzeli mali most kojim se prelazilo na desnu obalu Kupe, te je tako Turcima zatvorena odstupnica. Turska je vojska nakon toga bila potpuno okružena. Nije im stoga preostalo ništa drugo, nego pokušati preplivati rijeku i tako naći spas. Mnogi su se pritom utopili. Među poginulima i utopljenima bio je i Hasan-paša Predojević, te njegov brat Džafer-beg, cernički sandžakbeg; glasoviti gazija i krajišnik Arnaud Memi-beg, zvornički sandžakbeg; sultanov rođak i hercegovački sandžakbeg Sultanzade Mehmed-beg; Ramadan-beg, požeški sandžakbeg; Ibrahim-beg, lički sandžakbeg; Kurt-beg iz Vučitrna i ine osmanske vojskovođe, age i spahije. Ostatak se Turske vojske razbježao. Ostavili su za sobom naoružanje (između ostaloga 8 topova na kotačima, među kojima je bio i Katzianerov top tzv. Katzianerica, više falkoneta i 100 manjih topovskih tana) i namirnice (30 lađa s hranom i opremom).
NACIONALNOPLUS