Hrvatska politička scena svakog 22. lipnja upada u istu, duboko iritantnu i moralno nakaznu šablonu. Gledamo političku “elitu”, ljude koji su davno prodali obraz za fotelje, kako se utrkuju tko će se dublje pokloniti mitovima koji su desetljećima držali hrvatski narod u okovima tamnice zvane Jugoslavija. U tom moru dodvorništva i ideološkog sljepila, rijetki su oni koji imaju hrabrosti i čiste nacionalne svijesti stvar nazvati pravim imenom.
Saborski zastupnik Mosta, Marin Miletić, u ponedjeljak je javno i bez kočnica sasjekao ovaj nametnuti kulturni i politički mazohizam, objasnivši cijeloj naciji zašto on u ovom cirkusu odbija sudjelovati.
Kralježnice izgubljene u saginjanju pred lažnim svecima
Miletić je svoj istup započeo direktnim udarom na one koji danas glume velike demokrate, a zapravo baštine tekovine najgoreg totalitarizma:
“Mnogi političari dodvarači kao i oni koji su odavna izgubili kralježnicu od silnog saginjanja pred svim i svačim danas će se razletjeti po Hrvatskoj ne bi li pokazali kako su oni – antifašisti. Ja neću slaviti nikakvu antifašističku borbu. I nisam nikakav antifašist. Ne mogu slaviti borbu čija posljedica je preko 750 prikrivenih jama zločina po Sloveniji i nekih 700 u Hrvatskoj.”
Slaviti ovaj datum, dok zemlja pod našim nogama doslovno skriva kosti tisuća i tisuća nevinih, nije ništa drugo nego povijesni grijeh struktura koje i danas vladaju Hrvatskom.
Pljuska žrtvama Bleiburga, Macelja, Bezdana i Jazovke
Mostov zastupnik je vrlo zorno detektirao što zapravo znači sudjelovanje u službenim komunističkim proslavama. To nije nikakav civilizacijski doseg, to je izravno pljuvanje na grobove naših predaka, na žrtve koje nemaju pravo ni na dostojanstven pokop, a kamoli na pravdu.
“Pljunuo bih u lice na tisuće i tisuće žrtava mog naroda koji su u ime te borbe ubijani po križnim putevima, Bleiburgu, Macelju, koji su nedaleko moje Rijeke ubijani i bacani u jamu Bezdan, koji su ubijani i bacani u jami Jazovka, koje se mučilo i zlostavljalo po Golom otoku i ako ste bili žena na svetom Grguru”, grmio je Miletić.
Ova svjedočanstva o crvenom teroru, od jame Bezdan u riječkom zaleđu pa sve do jadranskih otoka-mučilišta, trajni su podsjetnik na to kakva je bila ta navodna “antifašistička” sloboda.
Krvavi pir nad Katoličkom crkvom i uvod u novu tamnicu narodâ
Miletić se u svom političkom osvrtu dotaknuo i najmračnijeg poglavlja tog režima – sustavnog, krvoločnog pokušaja zatiranja vjere i identiteta hrvatskog čovjeka, kroz brutalnu likvidaciju crkvenih pastira i redovnica:
“Neću slaviti nikakve borbe čiji režim je ubijao Hrvate po svijetu, koji je naredio sustavno ubijanje katoličkih svećenika, njih 664 koliko su komunisti pobili svećenika i časnih sestara. Antifašistička borba koja nas je uvela u drugu vrstu tamnice – Jugoslaviju – nikada neće biti dan slavljenja za nas Hrvate.”
Beskompromisna osuda svih totalitarizama i vjernost Domovinskom ratu
Za razliku od onih koji osuđuju samo “tuđe” zločine dok svoje opravdavaju, Miletić postavlja jasne, čiste i kršćanske principe. Nema selektivne pravde i nema dobrih totalitarizama. Zlo je zlo, bez obzira na boju zastave i simbole koje nosi.
“Pritom, nedvosmisleno osuđujem svaki totalitarizam: nacizam, fašizam i komunizam. Svaki. Ja sam antikomunist, protufašist i antitotalitarist. Moja Hrvatska je nastala u krvi i žrtvi hrvatskih branitelja u Domovinskom obrambenom ratu. Slobodna, demokratska, normalna moja Hrvatska. Borba se nastavlja. Nema uzmaka niti centimetra”, poručio je na kraju Mostov zastupnik.
Ova Miletićeva poruka mora postati temelj svake zdrave hrvatske politike. Naša država nije rođena u šumama Brezovice 1941. pod jugoslavenskim barjakom, nego u herojskoj obrani Vukovara, u Oluji i na krvi hrvatskih sinova devedesetih godina. Vrijeme je da se lažni blagdani izbrišu, a istina konačno pobijedi!
Nacionalnoplus