Oko projekta opremanja i modernizacije Hrvatske vojske, odnosno procesa uvođenja višenamjenskog borbenog aviona Rafale u operativnu uporabu, opetovano se putem medija lome koplja.
Avioni su nepotrebni i sami za sebe nemaju sposobnost zaštite zračnog prostora, cijena je upitna, piloti se neće imati gdje obrazovati i školovati – samo su neke od teza koje su zastupali pojedini političari, počevši od predsjednika Zorana Milanovića, pa čak i neki od bivših pilota kao što je Ivan Selak. Što o tome imaju za reći iz MORH-a?
Ne prestaju “podbadanja” na račun Rafalea
“Dolazak Rafala u Hrvatsko ratno zrakoplovstvo uistinu jest generacijski uspjeh i primopredaja prvog Rafala ‘170’ dokazala je kako cijeli proces ide zadanom dinamikom, a kada je u pitanju dolazak novih borbenih aviona, u Ministarstvu obrane ništa nije prepušteno slučaju. Intenzivno se razmišlja o tome kako poboljšati materijalne i druge uvjete borbenim pilota, kao i ostalim pripadnicima OSRH, jer smo se više puta uvjerili da bez zadovoljnih vojnika nema ni jake vojske”, kaže naš sugovornik iz ministarstva i dodaje kako im je bilo posebno zadovoljstvo u francuskoj vojnoj bazi Mont-de-Marsan vidjeti koliko su naši piloti i zrakoplovni tehničari motivirani i zadovoljni novim vojnim sredstvom.
Upravo zbog učestalih medijskih “podbadanja” o nabavci aviona Rafale, Ministarstvu obrane postavili smo ključna pitanja kojima se nerijetko cijeli ovaj proces dovodi u upit.
Zašto RH uopće treba ove avione?
Na pitanje, zašto je Hrvatska uopće odlučila sačuvati sposobnost samostalne zaštite zračnog prostora, iz ovog resora kažu:
“Temeljem Ustava Republike Hrvatske i temeljnih strateških dokumenta, Hrvatska odlučuje zadržati i paralelno razvijati vlastite sposobnosti zaštite i nadzora zračnog prostora. Naravno, ovaj proces je iznimno složen i relativno dug, no on je dugoročno nužan. Osim same platforme, on obuhvaća i sve ostale elemente sposobnosti potrebne za provedbu definiranih misija i zadaća, koje možda prosječnom građaninu nisu potpuno jasne. Uvođenjem aviona Rafale u uporabu značajno će se povećati i ukupna borbena moć Hrvatske vojske. Pojednostavljeno, povećat će se trenutačne sposobnosti i potencijali borbene komponente zrakoplovstva. Važno je reći i kako će Rafali sačuvati dugogodišnju tradiciju borbenog zrakoplovstva u Republici Hrvatskoj: vođenjem u operativnu uporabu ovih aviona zadržavamo suverenost u nacionalnom zračnom prostoru i tako postajemo mogući regionalni jamac sigurnosti zračnih prostora zemalja u regiji. U konačnici, temeljna svrha oružanih snaga je sprječavanje rata, a ne vođenje rata i upravo zato Hrvatskoj trebaju Rafali.
Trošak. Jesmo li barem uz avione dobili još nešto?
Pitanje kojima su se pojedinci ovih dana putem medija intenzivno bavili jest i trošak nabave VBA Rafale, te što se uz njih još dobiva?
“Sklopljeni su Tehnički dogovor i tri ugovora s francuskim tvrtkama čije će se plaćanje provesti u šestogodišnjem razdoblju (od 2021. do 2026. godine). Financijska sredstva bit će osigurana u proračunu Ministarstva obrane, a ukupna vrijednost Tehničkog dogovora i sva tri Ugovora je 999.068.493 eura, odnosno 1.152.496.307 eura s procijenjenim troškovima indeksacije cijena i PDV-om. Do sada je ukupno plaćeno 773.359.089 eura. Svi drugi iznosi koji se pojavljuju u medijskom prostoru u potpunosti su netočni. Uz 12 aviona, dolazi i simulator letenja koji će omogućiti cjelovit spektar obuke i validaciju taktike te zemaljska i ispitna oprema, pričuvni dijelovi i potpora ovlaštenih predstavnika tvrtki proizvođača u Francuskoj i Hrvatskoj. Ugovorima je osiguran i paket naoružanja zrak-zrak i zrak-zemlja za gađanje, raketiranje i bombardiranje ciljeva te obuka osoblja prema načelu ‘obuka obučavatelja’. Naravno, pored novih zrakoplova i unaprijeđenog radarskog sustava, planirali smo i unaprjeđenje sustava protuzračne obrane sustavima kratkog i srednjeg dometa.”
Naš sugovornik kaže da dolazak Rafalea podrazumijeva i osiguranje potrebne infrastrukture što uključuje izgradnju novih građevina, prilagodbu postojećih građevina i prometnih površina, tehničku zaštitu te opremanje građevina.
“Ugovorena je izgradnja novih građevina što obuhvaća izgradnju zgrade simulatora i eskadrile, hangara za održavanje, zgradu za održavanje motora i skladišta pričuvnih dijelova te hangara za smještaj aviona čija ukupna vrijednost iznosi 36,8 milijuna eura. Zgrada simulatora i eskadrile je završena po planu (30. rujna 2023.), a završetak ostalih građevina planiran je do kraja prvog kvartala 2024.”
Francuzi su ih planirali koristiti do 2060. godine
Jedan od najčešćih prigovora jest i činjenica da Rafalei nisu novi avioni, a dio javnosti pita se koliko će godina, kao takvi, uopće moći čuvati hrvatsko nebo?
“Prema stručnim projekcijama korištenja u Hrvatskome ratnom zrakoplovstvu, nabava ovih u potpunosti NATO kompatibilnih aviona, dostatna je za idućih 30 i više godina. Operativna uporaba aviona Rafale u Francuskom ratnom zrakoplovstvu planirana je do 2060. godine.
Raspravlja se i o tome, hoće li Hrvatska u budućnosti imati dovoljan broj pilota za ove avione?
Ima li pilota u avionu? Ima i bit će
“Hrvatska ima i imat će dovoljan broj pilota za višenamjenske borbene avione Rafale. Studij Aeronautike na Fakultetu prometnih znanosti je specifičan, odnosno nije jednostavno postati vojnim pilotom stoga broj do tri kandidata po smjeru ni ne iznenađuje. Međutim, Hrvatsko ratno zrakoplovstvo dolaskom višenamjenskih borbenih aviona Rafale postaje najmoćnije ratno zrakoplovstvo, između Njemačke i Grčke, i zato vjerujemo kako će se posebno u nadolazećem razdoblju, dodatno povećati interes mladih ljudi za ovo zanimanje. Drugim riječima, započeli smo neke nove procese, doveli smo u Hrvatsku vojsku nove trendove i zato moramo dati priliku svim tim trendovima da sjednu na svoje mjesto, odnosno pronađu put do budućih pilota, ali i zrakoplovnih tehničara. I zato se, između ostaloga, radi na poboljšanju statusa i materijalna prava naših pripadnika.”
Na naše pitanje, što je ugovor sa Francuskom osim Rafalea, još donio Hrvatskoj, MORH odgovara:
“Ugovor o nabavi višenamjenskog borbenog aviona Rafale je strateška odluka i stvara dugoročnu političku i ekonomsku povezanost s Francuskom, ali i tvrtkom proizvođačem. Na taj način zapravo se neizravno otvaraju i mogućnosti razvoja istraživačkih, znanstvenih i industrijskih segmenata društva na svim razinama, od škola, fakulteta do instituta te malih i srednjih poduzetnika. Produbljivanjem strateškog partnerstva s Francuskom, osigurana je obrambena i šira gospodarsko-industrijska suradnja, kako između dviju država, tako i na razini Europske unije, čime se podupiru usuglašeni napori u očuvanju i razvoju europskih obrambenih industrija.”
Izvor: Dnevno.hr/