Piše: Pero Kovačević
Činjenica da je za koncert Marka Perkovića Thomsona za samo 6 sati prodano 130 000 karata doslovno užasava sve jugonostalgičare, ljevičare i mnoge u Hrvatskoj koji se ne mogu i ne žele pomiriti sa činjenicom da je Hrvatska uopće postoji.
Mnoge koji se lažno predstavljaju kako su velike „demokrate“ i „progresivne snage“ za koje je domoljublje, nacionalni identitet nešto nazadno i loše, koji godinama rade na tome da Hrvatsku pretvore u zemljopisni pojam.
Posljedica je to globalističke politike koja se niz godina provodi u Hrvatskoj.
Dokaz je to da Hrvati i većinska Hrvatska vape za domoljubljem, domoljubnim zasadama, domoljubnim izričajima, unatoč podloj igri koji pojedini“ hrvatski mediji plasiraju sa dozom prijezira prema svima hrvatskim građanima koji vole Marka Perkovića Thomsona.
Za njih su svi hrvatski građani koji vole Thomsona, nazadni negativci dok su obožavatelji Lepe Brene, njezine snahe i drugih koji u Areni održavaju palanačke derneke nešto „napredno i pozitivno“.
Imaju ti mediji svog favorita , a to je Milutin Mile Kekin . On je je za njih velika zvijezda, „progresivan i napredan“, dok je Thomson i hrvatstvo nešto negativno i po njihovim „demokratskim“ mjerilima nazadno i negativno.
Sociološki gledano treba reći da se Hrvati opet, ovaj put preko Marka Perkovića Thomsona bore za zaštitu svog nacionalnog identiteta i ne žele postati zemljopisni pojam koji im nameću globalisti, jugo nostalgičari i njihovi mediji.
Hrvatska još nije propala, Hrvati su shvatili da im opet žele oduzeti identitet i pravo na domoljublje.