Hrvatska industrija šećera (HIŠ) ušla je u novu proizvodnu sezonu s 30 posto manjim ugovorenim površinama pod šećernom repom nego prošle godine. Ove godine u Hrvatskoj, Mađarskoj i Sloveniji zasijano je oko 8000 hektara, a očekuje se proizvodnja približno 75.000 tona bijelog šećera od repe. Kako bi osigurali ukupno 100.000 tona, planira se i uvoz sirovog šećera od trske koji će se rafinirati.
Iako je zasijano manje površina, očekuje se nešto bolji rezultat nego lani jer su klimatski uvjeti bili povoljniji. No, teško je zaboraviti da je prošla godina bila najgora u povijesti uzgoja šećerne repe u Hrvatskoj – proizvodnja je iznosila tek 54.000 tona, najmanje u protekla dva desetljeća.
Od tri šećerane – ostala samo Županja
Danas u cijeloj Hrvatskoj šećer proizvodi samo Sladorana Županja, osnovana davne 1947. godine. Tvornica Viro u Virovitici i Šećerana Osijek ugašene su početkom 2021. godine nakon višegodišnjeg pada proizvodnje i gubitaka. Viro je bio nekadašnji ponos jugoslavenske industrije, a osječka šećerana, osnovana 1906., izdržala je i svjetske ratove, ali ne i tranziciju i tržišne udare u Hrvatskoj i Europskoj uniji.
Krajem 80-ih u osječkoj šećerani radilo je više od 2000 ljudi, dok danas cijela hrvatska industrija šećera zapošljava oko 260 radnika, uz 60-ak sezonskih radnika tijekom kampanje prerade. Prosječna neto plaća zaposlenih iznosi oko 1160 eura.
Prihodi pali, gubici rasli
Prošle godine HIŠ je ostvario ukupne prihode od 93 milijuna eura, što je 35 posto manje nego godinu ranije. Umjesto 20 milijuna eura profita, bilježenog pretprošle godine, tvrtka je završila s gubitkom od šest milijuna eura. Razlozi su manja proizvodnja zbog elementarnih nepogoda – tuče i suše – te pad tržišne cijene šećera za oko 20 posto.
Prije deset godina Hrvatska je proizvodila gotovo 200.000 tona šećera od repe godišnje. Danas je to čak 70 posto manje. U razdoblju od 2018. do 2023. površine pod šećernom repom smanjene su za više od pola, što je prisililo HIŠ da 2021. preradu koncentrira u samo jednom pogonu – županjskoj Sladorani.
Hoće li i Županja izdržati?
Sudbina jedine preostale šećerane u Hrvatskoj i dalje je neizvjesna. Hoće li opstati ovisi ponajviše o zajedničkoj poljoprivrednoj politici EU i kretanjima cijena na svjetskom tržištu.
Nekada je Hrvatska imala čak četiri šećerane – osim spomenutih u Županji, Virovitici i Osijeku, šećer se proizvodio i u Belju, no baranjska tvornica uništena je tijekom okupacije 90-ih i nikada nije obnovljena.
Danas, nakon stoljeća tradicije i tisuća radnih mjesta, domaća proizvodnja šećera svodi se na jedno pitanje: može li Županja ostati posljednji bedem hrvatskog šećera?
Nacionalnoplus