Dok se globalna ekonomija ljulja pod naletima geopolitičkih šokova, a cijene energenata postaju nepredvidive poput burzovnih grafikona, društvo se suočava s još opasnijom inflacijom – onom dezinformacijskom. U svijetu gdje umjetna inteligencija generira sadržaj brže nego što ga ljudski um može procesuirati, ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek povlači jasnu crtu između profesionalnog novinarstva i digitalnog divljeg zapada.
Energetski šokovi kao plodno tlo za manipulaciju
Nedavna kriza na Bliskom istoku izravno se prelila na europske crpke. Dok cijene benzina i dizela bilježe značajne skokove, energetsko tržište pokazuje svoju kompleksnost: struja za kućanstva u glavnim gradovima EU paradoxalno je pala za 3,1%, dok prirodni plin bilježi tek blagi rast.
“Utjecaj na europsku opskrbu plinom i maloprodajne cijene trenutno je izraženiji nego na tržištu električne energije”, pojašnjava Ioannis Korras iz VaasaETT-a.
Upravo u takvim trenucima nesigurnosti, kada građani grozničavo traže odgovore na pitanje kako će preživjeti zimu, prostor za manipulaciju informacijama postaje najveći.
Mediji nasuprot mrežama: Odgovornost vs. Kaos
Gostujući u Dnevniku HRT-a povodom velikih obljetnica – 100 godina Hrvatskog radija i 70 godina televizije – ministrica je upozorila na opasnu zamjenu teza. Društvene mreže, koje mnogi konzumiraju kao primarni izvor vijesti, nisu mediji.
“U mainstream medijima postoje urednici koji provjeravaju činjenice i odgovaraju za sadržaj. Na društvenim mrežama uredničke odgovornosti nema”, jasna je Obuljen Koržinek.
Zabrinjava podatak da se laž širi brže od istine, dok istovremeno sve veći broj građana, umoran od kakofonije, počinje potpuno izbjegavati vijesti. Povratak povjerenja u provjerene izvore postaje, stoga, pitanje opstanka demokracije.
Fact-checking kao štit nacionalne otpornosti
Hrvatska je među prvima prepoznala da se protiv digitalne magle ne može boriti samo apelima. Kroz Nacionalni plan oporavka i otpornosti financirana je mreža fact-checkera – stručnjaka iz akademske zajednice i novinarstva koji seciraju teme od sigurnosti hrane do klimatskih promjena.
No, represija i provjera nisu dovoljne ako građanin ne posjeduje vlastiti “filter”.
Obrazovanje kao jedini trajni lijek
Budući da se mladi informiraju gotovo isključivo putem algoritama, ministrica rješenje vidi u korjenitoj promjeni obrazovnog sustava. Medijska pismenost više ne može biti samo usputna tema.
-
Nacionalni centri: Razvoj centara medijske pismenosti naslonjenih na knjižnice.
-
Formalno obrazovanje: Snažnije uvrštavanje medijske pismenosti u školske kurikulume.
-
Alati za prepoznavanje: Osposobljavanje svakog pojedinca da u moru sadržaja prepozna ciljanu dezinformaciju.
“Nismo do kraja svjesni do koje mjere smo uhvaćeni u mrežu”, zaključila je ministrica. Poruka je jasna: u eri umjetne inteligencije, pismenost više nije samo vještina čitanja, već sposobnost razlikovanja stvarnosti od njezine digitalne distorzije.