Ustavni teatar apsurda kojemu danas svjedočimo na relaciji Pantovčak – Markov trg nije nikakav incident, a još manje plod pukog karakternog scontro-a dvojice političkih teškaša.
Današnji ulični rat između Zorana Milanovića i Ivana Anušića zapravo je čista, metastazirana faza institucionalnog tumora koji je u tkivo hrvatske države ugrađen prije točno četvrt stoljeća. Priča o “demokratskoj depolitizaciji” i uvođenju “NATO standarda”, kojom je trećesiječanjska vlast 2000. godine hranila javnost nakon pada Tuđmanova HDZ-a, bila je tek paravan za uigranu, brutalnu operaciju moći u kojoj je civilna kontrola nad vojskom eutanazirana, a Ministarstvo obrane svedeno na obično računovodstvo koje samo plaća tuđe račune.
U svom novom tekstu, Ivan Čulna kirurški precizno secira kako je pod egidom zapadne demokracije u Hrvatskoj zapravo zaživio takozvani “turski model” – sustav u kojem se predsjednik i vojna elita postavljaju iznad Vlade i parlamenta.
Kroz analizu uloge Stjepana Mesića, obavještajnih manevara Imre Agotića i autoriteta Petra Stipetića, autor razotkriva kako je salonski ministar Jozo Radoš poslužio kao savršeni fikus u tom vučjem brlogu, ostavljajući u nasljeđe Zakon o obrani iz 2002. godine – isti onaj udžbenik iz kojeg danas prepisuje Zoran Milanović.