Veliki požar koji je poharao omiško područje iza sebe je ostavio pustoš. Zgarena brda, crni zidovi, miris paljevine koji se danima ne da oprati iz odjeće. Ali iza brojki o opožarenim hektarima i izgorjelim objektima, ostale su i one priče koje se ne vide na prvu – teške, ljudske priče o ljudima koji su ostali bez svega.
A onda, usred tog pepela, dogodila se i druga strana katastrofe. Ona ljudska. Val solidarnosti koji pokazuje da Dalmacija još uvijek ima srce. Jedna takva priča danas je dobila svoj najljepši nastavak u Stanićima.
Prikolica za koju je skupljao svaku kunu, nestala u plamenu
Ivica Tafra iz Stanića u požaru je ostao bez radionice. Bez alata. Bez krova pod kojim je zarađivao svoj kruh. A među plamenom je nestalo i ono što ga je najviše boljelo – potpuno nova prikolica, za koju je mjesecima, kunu po kunu, odvajao od ionako teškog života.
Ivici život nije bio lak ni prije požara. Narušenog zdravlja, jedva je prikupljao novac za lijekove koji mu život znače. Svaka kuna bila je borba. A prikolica je bila njegov mali san, dokaz da se upornost isplati.
Njegova je priča u javnost dospjela nakon potresnog razgovora s reportekom RTL-a Marinom Brcković. Pred kamerama, čovjek koji je prošao sve, nije mogao zadržati suze. Dok je govorio o onome što mu je vatra odnijela, glas mu je pucao upravo na prikolici. Tek ju je bio kupio.
“Neću odustati, opet ću štedjeti”
I tada je Ivica izgovorio rečenicu koja je dirnula cijelu Hrvatsku.
Unatoč svemu, rekao je da neće odustati. Da će ponovno štedjeti, ispočetka, samo da jednoga dana opet ima svoju prikolicu. I ono najveće – zamolio je ljude da zbog njega ne uskraćuju ništa sebi ni svojoj obitelji.
Čovjek koji nema ništa, brinuo se za druge.
Nisu ostali samo na riječima
Njegove suze i njegova skromnost nisu ostale bez odjeka.
Mate Skender i Domagoj Tomasović, dvojica ljudi velikog srca, odlučili su da neće ostati samo na komentarima i dijeljenju priče na društvenim mrežama. Odlučili su djelovati.
Vlastitim novcem kupili su potpuno novu prikolicu. I u prijepodnevnim satima krenuli su prema Stanićima. Bez puno pompe, bez kamera. Samo s jednom željom – da barem malo olakšaju čovjeku čija je sudbina dotaknula tolike.
Heroji koji su bili tu i kad je gorjelo
Za Matu Skendera ovo nije prvo djelo dobrote u ovoj tragediji.
Dok je vatra gutala sve pred sobom i dok su kuće na omiškom području bile u izravnoj opasnosti, Skender je bio na prvoj liniji. Sudjelovao je u spašavanju ljudi, izvlačeći susjede i boreći se s vatrenom stihijom rame uz rame s vatrogascima.
Kad je vatra prijetila životima, bio je tamo. A sada, kad se vatra ugasila i kad dolazi ono najteže – povratak u život – opet je tu. Zajedno s Domagojem Tomasovićem pokazao je što znači biti čovjek i nakon katastrofe.
Više od prikolice – korak natrag u život
Za Ivicu Tafru ova nova prikolica nije samo komad lima i kotača. Ona ne može nadoknaditi sve što mu je požar oduzeo. Ali ona je puno više od toga.
Ona je dokaz da nije sam. Ona je prvi, konkretan korak prema normalnom životu. Ona je poruka da netko misli na njega.
U danima kada stanovnici opožarenog omiškog kraja zbrajaju štetu i u suzama pokušavaju posložiti život ispočetka, gesta iz Stanića odjekuje kao najjača poruka nade.
Jer nakon prizora razaranja koji su posljednjih dana stizali s omiškog područja, ova priča pokazuje ono najvažnije – da požar može uzeti kuće i radionice, ali ne može uzeti ljudskost.
Nacionalnoplus