Ponekad majke ne dobivaju zahvale za sjajne stvari koje čine jer ih mnogi ljudi precjenjuju.
Imam 65 godina i živim sama. Dvoje djece, sin i kćer, imaju svoje živote daleko odavde, imaju svoju djecu i svoje probleme. Ne zovem ih, čekam da me se sjete, a to se rijetko događa. I ove godine su mi zaboravili čestitati rođendan.
Nema veze, nisam im zamjerila. Znam kako im je, i ja sam bila isfrustrirana u njihovim godinama. Previše sam kidala sebe brinući se kako da ih odgojim i omogućim sve neophodno. Drago mi je što sam uspjela da ih i školujem i osiguram neophodno.
Drago mi je da sam uspio od njih napraviti dobre ljude, ali mi je žao što sam se toliko nervirala oko svega. Zašto? Da bih sada bila sama i sjedila po cijele dane u četiri zida čekajući da mi zazvoni telefon, da mi barem netko kaže “Sretan ti rođendan”.
Pa da se sada osjećam šugavo i napušteno kao pas? Pa neka… Hvala. Sve mogu sama. Uvijek ću pronaći hobi i zadržati pozitivnu stranu svojih misli.
A vi neka vam je Bog u pomoći. Moliću se da vam život ne da sudbinu kakva je mene zadesila.
Moliću se da vas djeca ne zaborave, čak i ako ste uvijek bili tu za njih i pomogli im u svemu što se pomoći moglo, kao što ste vi mene zaboravili. Neka.. Ne zamjerim vam. Ima neko ko gore sve prati i vraća sve po zasluzi.