Dalija Orešković: Zahvaljujući Plenkoviću, Hrvatska je danas HOS-ova država. HOS-ova država, HOS-ova pravila
Teško je ostati imun na oštrinu kojom saborska zastupnica Dalija Orešković u svojoj najnovijoj objavi secira aktualnu političku scenu. Dok smo navikli na žustre rasprave u Saboru, njezina izravna optužba da je Hrvatska pod vodstvom Andreja Plenkovića postala “HOS-ova država” u kojoj vrijede “HOS-ova pravila” zvuči gotovo nevjerojatno i postavlja pitanje – kamo to ide naša politička komunikacija?
Od šokantnih prijetnji do političke odgovornosti
Orešković je javnost zgrozila objavom brutalnih prijetnji smrću koje je zaprimila (“Doću ti u kuću… glavu ću ti skinut”), što je apsolutno nedopustivo u bilo kojem demokratskom društvu. No, ono što dodatno izaziva čuđenje je njezina izravna uzročno-posljedična veza:
Prst uprt u vrh države: Za zastrašujuće prijetnje koje dobiva, Orešković ne krivi samo pojedince, već izravno Vladu. Tvrdi da je HDZ-ova vlast “stala uz ustaštvo” kako bi parazitirala na mržnji.
Legitimizacija simbola: Začuđujuće zvuči njezina teza da se HDZ više čak ni ne skriva iza famoznih “dvostrukih konotacija”, već da je uzvik “Za dom spremni” pod Plenkovićem postao potpuno legitiman u svim prilikama.
“Sprega korupcije i ustašluka”
Zastupnica ide i korak dalje, koristeći termine koji bi donedavno bili nezamislivi u komunikaciji prema premijeru koji se u Europi profilira kao uvjereni demokrat i centrist. Orešković govori o “spregi korupcije i ustašluka”, tvrdeći da je Plenković stvorio plodno tlo za najopasnije slojeve društva.
Njezin zaključak o premijerovom identitetu posebno je provokativan i ostavlja javnost u čudu: “Što je onda Plenković? Naljutio bi se da ga nazovemo ustašom. A antifašist nije.”
Ovakva retorika, u kojoj se premijera modernog HDZ-a praktički stavlja u kontekst ustaškog režima zbog nedovoljno oštre osude određenih transparenata ili skupina, predstavlja jedan od najradikalnijih istupa u novijoj povijesti saborskog mandata. Pitanje koje ostaje u zraku jest: je li ovo krik za zaštitu pravne države ili opasno klizanje u retoriku koja dodatno produbljuje ionako opasne društvene podjele?
Nacionalnoplus