Piše: Don Anđelko Kaćunko
Mnogo sam obvezatnih redovitih godišnjih tzv. duhovnih vježbi – u kojima se gotovo ništa ne vježba! – tijekom 45 godina svećeništva doživio, proživio i preživio. Najčešće su nam voditelji bili tzv. izkusni teološki dobro “podkovani” i učeni znalci… no malo je tih “vježbi” koje pamtim (u sjećanju su mi dvoje s biskupom Ratkom Perićem i jedne s p. Nikolom Roščićem!)… dobro, da se potrudim možda bih se još nekih sjetio… Uglavnom, gotovo sva su ta tzv. razmatranja bila predavanja kao studentima teologije…
Sada sam konačno – u 45. godini svećeništva – ipak doživio što nisam očekivao: voditelj duhovnih vježbi nije ni doktor teologije, ni poznato “ime” katoličke javne scene u Hrvatskoj, nego “tek jedan običan župnik”… koji je došao s nama, tj. sa svojim kolegama podijeliti određena vlastita razmišljanja i pastoralna izkustva… i zapravo nas potaknuti da o tome razgovaramo i nastavimo promišljati po povratku “u život”…
Dakle, doživio sam nešto veoma koristno – voditelj Zvonimir Badurina Dudić, svećenik Krčke biskupije, kao temu-okosnicu svojih nagovora uzeo je Bulu pape Franje o Jubilarnoj godini 2025. – ali njegov govor i izlaganje je duhovno, duhovito, zanimljivo, praktično, životno (a ne knjižko-kabinetsko)… itd. Doslovce, pravo pravcato osvježenje (a takav su nam dojam prenijeli i kolege svećenici s njegovih duhovnih vježbi u ožujku u L. Osiku) odnosno nov i jedinstven ‘duhovni EPP’ (evangelizacijska pastoralna praksa). O ovome bih mogao mnogo obširnije pisati (a nije slučajno da ovo pišem upravo na spomendan meni veoma dragog Sv. Augustina!)… svakako, Bogu hvala da sam i to doživio…!
NB: Također, Bogu hvala što imamo Pastoralni centar na Plitvicama, a neprijateljima Katoličke Crkve “hvala” što tamošnja župna zajednica Marije Majke Crkve još uvijek NEMA župnu crkvu!