Piše:Suzana Pavlović
Iščupan je ministarski karanfil Josipa Dabre. Kumovao je Hrvatski samokres 2000 čiji su pucnjevi upraćeni pjesmom Zehre Barjaktarević “Karanfil se na put sprema”. Medijsko-novinarska površnost s manjkom znatiželje ili smjelosti istraživanja dovela je da se nakon događaja malo tko dublje bavio samim oružjem, svrhom, načinom rada i kojim službenicima je prvenstveno namijenjeno. Srećom, početkom proizvodnje prije 25 godina postojala je doza zanimanja oko spornog pištolja. Dubravko Gvozdanović, profesionalni strijelac, postao je svjetski prvak policijskog pucanja s njim. Prvi primjerci čuvaju se u Muzeju policije Zagreb.
Konkretni pištolj upotrebljavaju pripadnici Ministarstva unutarnjih poslova i Oružanih snaga Republike Hrvatske. Služi Oružanim snagama Bosne i Hercegovine, Sjeverne Makedonije, Dominikanske Republike, Indonezije, Malezije, Tajlanda i Tunisa. Izrađeno je 10.000 komada za iračku policiju. Odobrena je uporaba američkim policijskim odjelima. Ministarstvo unutarnjih poslova RH utvrdilo je zabranu uporabe vojnog i policijskog oružja A kategorije poput HS-2000 za civile.
Taj pištolj u Dabrinim rukama poluautomatsko je oružje. Prodaje se na domaćem tržištu za službene svrhe i izvan SAD-a pod izvornim imenom. Na američkom tržištu prodaje se kao “Springfield Armory XD (X-treme Duty)” . Oznaka SA-XD naglašava da je za službene svrhe i izdržljiv u ekstremnim uvjetima. Službeno ga upotrebljava američka agencija DEA (Drug Enforcement Administration), FBI (Federal Bureau of Investigation), policijski odjeli Mexico, MO Downington, PA Arlington Heights, IL-SWAT Team, Osawatomie i Ridgfield New Yersey.
Hrvatski samokres 2000 vojno-policijskog ugleda vrijedi u kriminalnom svijetu. Krao se iz vojnih i policijskih skladišta širom Europe. Najveća krađa u Hrvatskoj bila je 2003. kada je iz splitske vojarne “Draćevac” nestao 231 pištolj s pripadajućom opremom. Jedan od ukradenih korišten je u pljački u Švedskoj. Istragom je utvrđeno da su pištolje ukrali pripadnici OSRH kasnije izbačeni iz vojske. U 2004. više tih pištolja ukradeno je iz skladišta britanske 350.vojno-obavještajne satnije. Procjene su da ih je na europskom ilegalnom tržištu nekoliko tisuća cijene oko 1.000 eura.
Nizozemska je 2001. zaplijenila 46 komada tog oružja često korištenog u obračunima njihovog podzemlja. Koriste ga londonske kriminalne skupine. Starijom verzijom iz 90-ih ubijen je britanski policajac. HS-2000 koristio je muslimanski ekstremist za ubojstvo kontroverznog redatelja Thea van Gogha 2004. u Amsterdamu s 20 hitaca. Ranjen je policajac i nekoliko prolaznika. Nizozemska policija utvrdila je nabavu pištolja na crnom tržištu. U Španjolskoj je njime ubijen Manuel Gimanez Abad, predsjednik Aragonske populističke stranke. Sumnjalo se da su počinitelji pripadnici ETE, baskijske separatističke organizacije.
Fokus javnosti bili su glazbena podloga pucanja, nevezani pojas, navodni manevarski meci, tko je pustio snimku, neprimjerenost ponašanja visokog državnog dužnosnika, potpuno očekivana politizacija, relativizacija i banalizacija događaja. Dramatični naslovi privlačenja pažnje i klikova pitanjima što bi eventualno moglo nevještog pucača Dabru mučiti nakon ostavke. Muči li ga izričitost propisa koji kaže:”Oružje je zabranjeno upotrebljavati na javnim mjestima ili na mjestima gdje se može ugroziti sigurnost građana”. Muči li ga propis sljedećeg dispozitiva:”Posuđivati se smije samo oružje za lov ili šport te staro oružje”? Idući normativ je:”Oružje se smije posuđivati samo osobama koje imaju oružni list za takvu vrstu oružja ili odobrenje za nabavu takve vrste oružja ili odobrenje za sakupljanje starog oružja”. Zanimljiva je odredba:”Športske streljačke organizacije koje posuđuju oružje svojim članovima dužne su o tome izdati potvrdu” apropos tog pokušaja pravdanja.
Manevarski meci koji su brzopotezno postali adut posrnulog ministarskog strijelca kasnije su medijski preispitivani na razini je li lagao da ih je ispucavao iz službenog pištolja MUP-a i OSRH. Rabe se za obuku, oponašanje streljačke ili topničke paljbe na vježbama i počasnu paljbu. Metak je bez ubojitog projektila. Izaziva prasak oponašanja pucnja. Zrno je od drva, prešanog kartona ili plastike. Često metak nema zrno već je čahura na vrhu zatvorena u obliku zvijezde. Količina i snaga barutnog punjenja značajno je umanjena zbog sigurnosti vojnika na obuci ili vježbi. U automatskom oružju konstruiran je pojačivač trzanja čašastog oblika navijanja na usta cijevi od koje je manjeg kalibra. Tako se osiromašeni plinovi gomilaju na ustima cijevi i u pojačivaču zbog reguliranja pritiska na povratno-udarni mehanizam i zatvarač osiguravajući automatski ili poluautomatski režim ispaljivanja.
Mediji i šira javnost uključujući dežurne sveznajuće komentatore na društvenim mrežama zajedno s Dabrom hvatali su se upravo za navodnu manevarsku municiju u HS-2000. Čak i da je bila, ne znači bezopasnost. Vojne enciklopedije argumentiraju da se drvenim zrnom ne smije djelovati bliže od 20 metara. Daljina mora biti veća od 50 metara zbog mogućeg ozlijeđivanja uslijed nepravilnog i neopreznog rukovanja. Forenzički su zabilježeni smrtni slučajevi takvim upucavanjem.
Mlaz barutnog plina s mogućom kombinacijom voska, kartona ili drveta na vrhu metka ispaljen iz neposredne blizine vodi frakturi lubanje kada komadići kostiju nanose smrtonosne ozlijede mozga. Moguć je djelomičan ili potpun gubitak vida, opekotine i druge traume poput oštećenja sluha izazvanog djelovanjem iz neposredne blizine uzrokovanim neznanjem, obijesti itd. Manevarski metak konstruiran je za proizvodnju snažnog zvuka. Njima se pune startni pištolji.
Vojna uporaba manevarske municije nije isključivo rezervirana za poligone već i za “pripalu” raznovrsnih tromblonskih mina i granata. Tako se pojavljuju od tzv. “metkića” za lansiranje tromblonske mine iz streljačkog oružja do lovačkih patrona. Činjenica da manevarska punjenja svih kalibara postoje na svim oružjima zbog obuke iskorištena je za obmanu javnosti i građana vjerojatno s pretpostavkom da nitko neće dublje ulaziti u pitanje municije. Pitanje je kako se vojnog i policijskog pištolja Dabro dočepao zajedno s prijateljima. Tko su ljudi u njegovom društvu? Možda ih je ponijelo da su u niskobudžetnom akcijskom filmu s obzirom da se ti meci koriste za simulaciju svjetlosnih i zvučnih efekata na snimanju borbenih scena različitih filmskih žanrova. Korisni su za dresuru konja na snimanju filmova i eventualno u intervencijama konjičkih policijskih jedinica.
Razvodnjava se nepobitna činjenica da je visokorangirani državni dužnosnik pucao iz vatrenog oružja u vožnji. Ignorira se postojanje rikošeta-odbijanja ili odskakanja metka od površine. Rikošet je uglavnom uzrokovan slučajno. Može biti energičan i jednako opasan pri sili otklona koja usporava projektil. Zbog toga je sigurnosno pravilo vatrenog oružja nikada ne pucati metkom u ravnu, tvrdu površinu. Odbijanje je moguće s bilo kojim kalibrom. Kratki ili okrugli meci koji se odbijaju moguće neće proizvesti štetu uzrokovanu prevrtanjem nepravilnih oblika. Rikošet je opasnost pri pucanju jer sve dok meci zadržavaju dovoljnu brzinu ili njihovi fragmenti koji se odbijaju moguća je šteta životinjama, predmetima i strijelcu.
Streljane ističu samo najam bez prodaje oružja. Nude stručnu obuku rukovanjem kratkim i dugim vatrenim oružjem za “osobne ciljeve”, potrebe lova i ostalu pomoć vezanu uz oružje i opremu te osobnog trenera sportskog streljaštva. Napominju da za sve posjednike odobrenja za nabavu oružja vrše prijenos iz članice EU, uvoz tj. izvoz iz/u treću zemlju. U dogovoru sa strankom moguća je priprema potrebne dokumentacije i rješenja radi uvoza odnosno izvoza. Cijena prijevoza obračunava se odvojeno ovisno o udaljenosti odredišta. Oružje se ne šalje poštom već cestovnim ili avioprijevozom. Prijenos oružja i pripadajućeg streljiva zakonski je reguliran. Govoreći o civilnim strelištima, na njima vatrenim oružjem smiju gađati samo fizičke osobe koje su prema zakonu ovlaštene posjedovati takvo oružje. Pravne i fizičke osobe mogu nabavljati potrebne količine oružja i streljiva radi gađanja na strelištu.
Sudski vještak za oružje Radomir Stojanović iznosi jasnoću kako pištolj nije tzv. plašljivac bez nišana i mušice viđenih na snimci, a iz kojih se može ispaljivati streljivo koje samo jako pukne ili nadražljive tvari, npr. suzavac. Plinski pištolji nemaju nišan za ciljanje i mušicu. Lovački i obrambeni pištolji imaju nišane. Stojanović navodi da se nikakvi manevarski meci ne mogu ispaliti iz pravog pištolja. Pravi metak ima snažan tlak i udarac. Povratna opruga pištolja mora biti jaka za povlačenje idućeg metka, a “plašljivci” su slabi s jednako slabom oprugom. Pojedini stručnjaci za oružje rekli su da ne bi stajali pred tim “ćorcima”, a pogotovo što je kod prvog pucnja očit trzaj i odskok oružja prema gore. Kategorički izriču da je pucao pravim mecima iz pravog pištolja poluautomatskom paljbom.
MUP navodi uvjete, dopuštene vrste oružja i streljiva u B, C i D kategorijama. Propisani su opći i posebni uvjeti, načini ishođenja nabavne dozvole oružja i njegova registracija što se obavlja u nadležnim policijskim upravama odnosno postajama prema mjestu prebivališta tj. boravišta na propisanim obrascima za hrvatske državljane, državljane trećih zemalja i Švicarske Konfederacije. Propisano je zdravstveno uvjerenje za sposobnost posjedovanja oružja. Posebni uvjet je da osoba ima tehnička znanja i vještine za pravilnu uporabu oružja te poznaje propise koji se odnose na posjedovanje.
Za prijavu oružja C kategorije za starije od 21 godine, policijske službenike MUP-a, pripadnike OSRH, pravosudnu policiju, druga državna tijela i zaštitare koji su prema posebnim propisima ovlašteni držati i nositi oružje, članove sportske streljačke organizacije ili sportske streličarske organizacije koji se aktivno natječu u streljaštvu i streličarstvu i osobe s položenim lovačkim ispitom s navršenih 18 godina nadležna je policijska uprava/postaja koja izdaje potvrdu. Potrebno je uvjerenje o zdravstvenom stanju i donošenje oružja zbog utvrđivanja istovjetnosti podataka o njemu. Ukoliko je zahtjev za nabavu oružja podnesen za držanje i nošenje u svrhu lova, sporta ili samoobrane, osobu se upućuje da u roku 60 dana dostavi uvjerenje o zdravstvenoj sposobnosti za držanje i nošenje oružja, dokaz da raspolaže tehničkim znanjem za pravilnu uporabu oružja i da poznaje propise koji se na to odnose. Ministrova opravdanja i tvrdnje kako bi se “oprao” tako imaju sve manjeg stvarnog i činjeničnog uporišta.
Glazbena podloga ministrove pucnjave predmet je krucijalnih diskusija. Naglasak je je li to tzv. cajka ili sevdalinka odnosno sevdah. Riječ potječe iz arapskog jezika od “sawda” značenja crna žuč. Na turskom jeziku veže se uz melankolično raspoloženje. U Bosni i Hercegovini predstavlja ljubavnu čežnju i jade, ljubavni žar u tradicijskoj gradskoj narodnoj pjesmi orijentalnog prizvuka. Sevdalinka je popularna u jugoistočnoj Europi, a posebno u Srbiji, Crnoj Gori i Makedoniji.
Pretpostavljeni je nastanak osmanskim osvajanjem Bosne uz rašireni kult vode sa šadrvanima (vodoskocima), zatvorenim gradskim četvrtima, visokoograđenim kućama i odvajanjem žena od muškaraca što je stvorilo povećani ljubavni “Weltschmerz” i uvjetovalo pojavu u narodu stvarane sevdalinke uobličavane u današnji oblik. Objašnjenje sevdalinke koja kod Dabre izaziva ospice zbog novinarskih pitanja i pisanja o onoj koju je slušao nužno je zbog arogantne izjave:”Ovi novinari ne znaju što je cajka, a što sevdah, nije to isto. Hoću li sad biti u svim novinama?”.
U novinama se svakako našao, ali više zbog oružja i rafala nego zbog glazbenog ukusa. Hvalevrijedno je ukazivanje na (ne)znanje i razliku žanrova. Posrnuli ministar sad ima više vremena, pa bi mogao pogledati političko-dokumentarni film “Sav taj folk” iz 2004. Tematika je fenomen nastanka i uzroka turbofolka, u Hrvatskoj popularno zvanog “cajke”, na prostoru Srbije i bivše Jugoslavije kako je već pomalo orijentiran na istok. Svaka epizoda ima naziv nekog od najupečatljivijih turbofolk hitova u razdoblju od kraja osamdesetih godina 20.stoljeća do rušenja Slobodana Miloševića s vlasti. Svakako je tzv.”region” skoro svakodnevno bombardiran cajkama, pevaljkama i kafanskim večerima počevši od manifestacija u zagrebačkoj Areni.
Prijatelja Dabru ukopao je Ivan Penava. Glavnina izjava vukovarskog gradonačelnika i predsjednika Domovinskog pokreta vrijeđa mrvičak preostale inteligencije Hrvata. Komentirajući snimku bivšeg potpredsjednika Vlade i ministra poljoprivrede, šumarstva i ribarstva istaknuo je kako je on bio i ostao bećar. Značenjski bećari su mlađe neženje, momci, samci, veseljaci skloni piću, jelu, ženama. Sinonimi su bekrija i lola. Šima Jovanovac otpjevao je u pjesmi “Mi smo šokci” sljedeće:”Mi smo šokci, šokački momci, vrela je naša krv”. Jovanovac također pjeva o veseloj šokadiji. Miroslav Škoro, utemeljitelj Dabrinog Domovinskog pokreta, kojem se u narodu tepa Imovinski pokret, pjeva:”Od Požege i Županje sve do Vukovara nigdi nema ovaki’ bećara”. Slavonske lole imaju pjesmu koja kaže:”Nakrivo sam otkad znam, kirbaj mi je svaki dan”. Nije poznato gdje je Penava bio kad se odvilo uhićenje i prekršajni postupak zbog bećarca otpjevanog policajki. Tragikomedija još jednog čovjeka hrvatske vlasti kojeg su Hrvati svjesno birali na izborima zajedno s Dabrom.
Zehra Bajraktarević je bosanskohercegovačka pjevačica novokomponirane narodne muzike i sevdalinke, a bez njenog komentiranja događaja s Dabrom upitno je kako bi hrvatska nacija preživjela već dovoljno nezgodnu situaciju. Izvori navode da se prvenstveno oslanja na medije poput bosanskohercegovačkih i srpskih tabloida uz nastupe na Hayat TV i Vučićevom režimskom Pink TV zbog reklamiranja. Svaka reklama je dobra, pa što ne bi tome poslužio i Dabro.
Penava je uporno branio kolegu argumentom Dabrinog ratnog odrastanja na području stravičnog stradanja i razaranja što nosi posljedice. U konkretnom slučaju djelomično točno. Izjava je pljuska u lice drugoj ratnoj djeci i odraslima Vukovara i cijele Hrvatske istog iskustva koji se tako nikada nisu ponašali. Nemušto i kontradiktorno je govorio o neprihvatljivosti bilo kakvog mahanja oružjem uz svjesnost okruženosti ljudima koji su oružjem branili Hrvatsku.
Nadaleko je poznata vukovarska “djevojčica u plavom kaputu”. Željka Jurić imala je šest godina 19.11.1991. kada je u koloni napuštala razrušeni Vukovar. Postala je simbol vukovarske kalvarije. Izvučena je iz skorog zaborava nakon što je u Hrvatskom saboru SDSS Anja Šimpraga govorila o njenom iskustvu iz kolone nakon vojno-redarstvene operacije “Oluja”. Željka nikada nije imala priliku govoriti svoje iskustvo u Saboru. Zanimljiv bi mogao biti njen komentar na Penavine izjave.
Sabor je postao svojevrsno utočište ili bolje rečeno čištilište posrnulih ministara i drugih dužnosnika. Mjesto tamo čeka Dabru. Ostaje glavni stranački tajnik. Penava kaže da je on adut što boljeg rezultata na lokalnim izborima. Zamjena mu je Tugomir Majdak. Okretanje Dabrine pile naopako u tobožnjem herojstvu jest ispovjedanje nakon ostavke o otkriću kriminala u Hrvatskim šumama koji je “Šef” (op.a misli na Plenkovića) htio zataškati. Reklo bi se da je otkrio toplu vodu. Iznio je prijetnje.
MUP je izvjestio da Dabri nije pružao klasičnu policijsku zaštitu kakvu dodjeljuju žrtvama kaznenog djela. On tvrdi o stalnoj policijskoj pratnji. Navodni povod prijetnjama bila su njegova pitanja koja drugi nisu htjeli postavljati i budući planovi. Dabro je svakako u nebranom grožđu. Državno odvjetništvo pokrenulo je izvide njegove pucnjave. Pretresana mu je kuća. Mario Radić tvrdi da ima još kompromitirajućih snimki.
Bolesno je društvo u kojem se djecu zaključava u škole nakon svjedočenja pucnjavi i smrti vršnjaka zbog pohoda neubrojivog mladića koji je trebao biti pod strogim nadzorom, a traži se “herojstvo” ministra strijelca oružjem koje mu ne pripada i ne priliči. Skupog kruha i igara bavljenjem muzičkom podlogom pucnjave. Još jedna cirkusijada “oporbe”u aferi “Ministar karanfil” iako je previše uprljana vlastitim grijesima.
Zaključno, informacije o HS-2000 koji mu je poslužio za nepromišljene i stupidne poteze, recenzije, specifikacije, mišljenja sudskih vještaka za oružje i balističkih stručnjaka također mu ne idu u prilog. Suradnjom karlovačke tvrtke HS Produkt, hrvatskih instituta i Fakulteta strojarstva i brodogradnje uz savjete Ministarstva obrane Republike Hrvatske proizveden je novi pištolj. Tvrtka je do 2000. imala 120 zaposlenika. Prijelazom sa serijske na masovnu proizvodnju 2004. brojnost radnika povećavala se do 1.700. Povećanjem se proizvodne pogone stacioniralo u Karlovcu u prostore bivše Karlovačke industrije obuće. HS Produkt pretvorio se u jednu od najvećih i najmodernijih svjetskih tvornica oružja. Proizvodi i jurišnu pušku VHS kao dio MORH-ovog naoružanja, bacač granata i optički ciljnik u suradnji s Institutom Ruđer Bošković. Posjeduje NATO kodni broj (NSN) kojim su pištolji HS i jurišna puška VHS ravnopravnog statusa u sustavu oružja koje upotrebljavaju zemlje NATO članice.
HS-2000 prošao je kroz ruke Chaima Steina, instruktora rukovanja oružjem, izraelskog ratnog veterana i novinara stručnog časopisa “Handguns”. U trgovini je nasumično odabrao SA-XD. Ispalio je iz njega 20.000 metaka. Težina samih kutija s municijom bila je tristotinjak kilograma. Namjerno je bacao pištolj na cestu nakon ispucanih 7.000 metaka. Bacao ga je napunjenog niz 30 metara kamenite padine čime se slomio indikator napetosti što nije utjecalo na rad pištolja. Učinio je posebni test izdržljivosti nakon ispaljenih 17.500 metaka koji je proslavio austrijsku tvrtku Glock. Prije testa samo je drugi put temeljito očistio pištolj. Počeo je njegovim uranjanjem u vodu i zamrzavanjem na tjedan dana. Zaleđenog ga je bacio na asfalt zbog razbijanja leda. Zatim je u streljani ispalio 150 metaka bez podmazivanja i brisanja pri čemu nije bilo zastoja.
Testirao ga je na prljavštinu uranjanjem u pepeo, prašinu i pijesak s ispaljenjem 500 metaka. Pijesak usporava zatvarač. Pištolj je uronio u blato, pa je bez čišćenja iz njega ispalio 100 metaka. Unutrašnjost ispunjena blatom izazvala je njegovo raspršivanje posvuda pri pucanju. Potpuno napunjen pištolj uronio je u vodu. Ispalio je 10 metaka nakon vađenja. Ponovio je pucanje deset puta bez ijednog zastoja. Tijekom testiranja američki proizvedenog modela hrvatskog samokresa prelazio je posebnom kemikalijom zbog čišćenja ulja za podmazivanje. Ispalio je bez zastoja 150 metaka. Pištolj je na cesti gazio terencem Toyota Tundra. Parkirao je auto na njega. Pokupio ga je i ispalio 100 metaka bez kočenja. Nastavio je do zaključka da u 20.000 opaljenja nije bilo zastoja i ozbiljnijeg kvara.
Zapovjedništvo američkih vojnih specijalnih snaga tražilo je uvid u modele s vanjskom kočnicom i bez nje s obzirom na ugradnju vanjske kočnice na Hrvatski samokres. Smatralo se da SA-XD drška mora biti pogodna za osobe s manjom rukom iako je razmjerno tanja od Glockove, ali se ne može nositi s modularnim drškama Berette PX4 Storm ili Smith Wesson 99. Zaključilo se da je S-shape oblik drške ipak dostatan za dobro ležanje u ruci. Postavljen je uvjet navoja za ugradnju prigušivača.
Američka verzija samokresa dorađena je za olakšano ciljanje objašnjenja da kad ga osrednje obučen čovjek poput prosječnog vojnika podigne i bez posebnog nišanjenja usmjeri u metu cijev će biti uperena prema gore zbog kuta drške prilagođenog ciljanju s ispruženom rukom kao na streljani. Dizajneri Hrvatskog samokresa posudili su od konkurencije okomitiji kut drške za instinktivno pucanje. Sličan kut karakterizira Colt 1911. od kojeg je preuzeta “grip safety” (sigurnost hvata) kočnica na stražnjem dijelu drške. To dopušta opaljenje tek kad je pištolj u ruci.
Jednostavnost rukovanja obilježena je svim sigurnosnim elementima. Potrebno je samo povući okidač za opaljenje. Tri su međusobno neovisne kočnice na hrptu rukohvata poznate kao “dabrov rep”, pasivna blokada udarne igle i predokidač kao svojevrsna kočnica okidača. Željelo se osloboditi pištolj suvišnih poluga. Tu su poluga za rastavljanje i malena klizno-otpusna poluga za zaustavljanje i otpuštanje navlake iz stražnjeg u prednji položaj.
Hrvatski samokres 2000 ima pokazivač metka u cijevi i napetosti udarne igle kojim se vizualno može utvrditi je li metak u cijevi i je li igla u napetom ili opuštenom položaju. To je važno strijelcu u panici i mraku jer može provjeriti napetost ili potrebu novog repetiranja. Tu odliku cijene policijski djelatnici zbog prevencije neželjenog opaljenja. Američka recenzija naglašava da vojnici, u pravilu, ne nose pištolj s metkom u cijevi za razliku od bolje obučene američke policije kojoj je glavno oružje. Izvrsno oružje u rukama obijesnih i nepromišljenih strijelaca u vožnji blizu naselja poput Josipa Dabre postaje arhetipska ugroza i društvena opasnost.
